Trans je latinski prefiks koji znači preko, s one strane, dok prefiks cis znači s ove, iste strane. Dakle, cisrodna osoba je osoba čiji je rod s iste strane… nečega, a transrodna osoba je osoba čiji je rod s druge strane… nečega. Kakva je to linija? Ima li ona osnova u stvarnosti, ili je čista mitologija?
Sjećam se vremena kada smo bili samo djeca, prije nego što smo postali bića zvana curice i dječaci. Odjednom nas razdvojiše u dva kampa, počeše da nas ubjeđuju da smo različiti – a mi smo još bili bistrih očiju, pa nam je to sve izgledalo nepotrebno. Dobili smo rodnu mitologiju u nasljeđe, pa imala ona smisla ili ne, očekivalo se da je recitujemo.
Ljudi su namaštali da su curice kukavice, a da dječake ne treba grliti. Curice su roze, dječaci su plavi. Curice se ne smiju uprljati, a dječaci su prljavi po prirodi ma kojim god ih deterdžentom pokušavali oprati. Namaštali su da rad žene vrijedi manje od rada muškarca. Da su muškarci prirodno agresivni a žene su prirodno krhke. Muškarci ne smiju jednostavno biti ljudska bića, jer tada nisu pravi muškarci. Žene ne smiju jednostavno biti ljudska bića, jer tada nisu prave žene. Konstantno smo prisiljeni da se uklapamo u neku vještačku prirodu. Da je ta mitologija utemeljena u stvarnosti, ne bismo morali lomiti ljude da ih uguramo u nju. Neki, razumljivo zgroženi time, odu u drugu krajnost i tvrde da je rod 100% izmišljen.
Da, rod onako kako ga opisujemo tradicionalno, ekonomski, politički, ratnički… taj rod je mitologija. U njemu je samo sjena nečega stvarnog. Mi smo od te sjene ispleli nemoguća ženska i muška bića čija je svrha da opravdaju stvari koje nemaju veze sa našom biologijom. Zato hajde da pogledamo rod onako kako ga majka Priroda zaista priprema u svojoj kuhinji. Šta kada bih vam rekao da je tu sve puno slobodnije, i puno manje traumatično?
Mit o spolu i rodu: XX = ženski spol i rod. XY = muški spol i rod. Svaka osoba je ili XX ili XY. Hromosomi određuju spol, a spol određuje rod. Žene proizvode ženske hormone, a muškarci muške– zato se razlikuju. Žensko i muško je lako definisati, i to su odovojene kategorije.
Biologija: Najčešće, ljudska bića imaju ili XX ili XY spolne hromosome. Ali, neke osobe imaju samo jedan X, neke osobe imaju XXX, XXY, ili XYY hromosome. I žene i muškarci proizvode i ženske i muške hormone, ali u različitim količinama. Tokom života i zavisno od brojnih faktora, te količine variraju kod svake osobe. Do šeste sedmice razvoja ljudskog embrija, organi od kojih će se razviti spolni organi imaju potencijal da se razviju i kao muški i kao ženski – bez obzira na hromosome. To što će postati zavisi od hormona kojima su izloženi, načinu na koji tijelo reaguje na te hormone (i da li reaguje), njihove razine… Povišen testosteron tim organima kaže da se razviju u muškom pravcu, a njegovo odsustvo (ili nemogućnost tijela da reaguje na njega) kaže tim organima da se razviju u ženskom pravcu. Nešto slično se kasnije dešava i u mozgu, i tako se oblikuje rodni identitet. Kako biološko okruženje u kojem se embrio razvija zavisi od brojnih faktora podložnih promjenama, i spol i rod su spektri – ne oštre kategorije. S obzirom da se povrh toga još razvijaju odvojeno, nema garancije da će se spol i rod razviti u sličnim uslovima, tj. da jedan spol uvijek ide uz određeni rodni identitet. Neki rodovi su jako slični među sobom, pa vidimo kategorije.
Dakle, ono što nazivamo ženskom anatomijom, i ono što nazivamo ženskim rodom se razvijaju pod sličnim uslovima. Isto vrijedi za mušku anatomiju i muški rod. Eto te famozne cis/trans linije. Ta linija bi bila nešto konkretno kada bi bilo biološki nemoguće da se spol i rod razvijaju odvojeno, i kada bi taj razvoj uvijek pratio zakovana pravila. Drugim riječima, kada bi sve žene bile žene na isti način, i svi muškarci bili muškarci na isti način, i kada transrodne osobe i osobe čiji su rod ili spol ne-binarni… pa, kada ne bi uopšte postojali. Ali tu smo. Tu smo kao dokaz za jednu stvar: priroda ne voli krute kategorije, a tradicija ih obožava.
I, šta sada da radimo sa cis i trans? Neka ih još tu, da nas podsjećaju na to koliko smo skloni mitologiji.
Piše Ryan
