Izvor: VoxFeminae via Time
Prevela i prilagodila: Tara Gudović
Trojica muškaraca sjede na krovu bara u Harlemu i jedu krumpiriće, piju viski i pričaju o ljubavi. Jedan od njih, Bryce Richardson, planira zaprositi svoju djevojku.
„Sastavljam sve u glavi: ‘On će biti jedan od mojih djevera i on će biti jedan od mojih djevera.“, pokazuje na dvojicu svojih prijatelja i smiješi se. Drugi su se uključili čim su čuli vijesti i počeli govoriti o prstenju, njihovim cijenama i oblicima. Pretražuju fotografije i prosljeđuju si mobitele. „To je jedan od mojih snova, da se oženim, da budem nečiji muž, nečiji otac“, tvrdi jedan od prijatelja, Redd Barrnett. „Razmišljam o tome cijelo vrijeme od svoje dvanaeste godine.“
Pitala sam budućeg mladoženju kako je znao da je njegova djevojka ona prava. Upoznali su se na poslu i kada joj je odlučio priznati da je trans već su bili zaljubljeni. „Rekao sam joj da sam trans i da me ionako neće htjeti“, prisjeća se s osmijehom na licu. „Rekla je da je zaljubljena u mene i da je nije briga za to.“ Njegov je prijatelj Tiq potvrdno je klimnuo glavom i rekao „To je tvoja žena.“
Sva trojica muškaraca su trans osobe. Da vam sami to ne kažu, nikada to ne biste znali.
Posljednjih nekoliko godina, svijest o pitanju transrodnih osoba je eksplodirala. Od Orange is the New Black do Transparent, preko Janet Mock do Caitlyn Jenner – u svjetlu recentnih rasprava oko kontroverznog pravilnika za zahode, u SAD-u postoji rastuća fascinacija životima trans osoba. U središtu pažnje ipak su trans žene, dok su trans muškarci velikim dijelom zanemareni u narativu. Naša kulturna opsesija ženstvenom ljepotom doprinosi neravnoteži. „Ženski izgled dobiva više pažnje, ženske radnje se komentiraju i kritiziraju više nego muške – shodno tome, u takvom svijetu ima smisla da će se ljudi više usredotočiti na pitanje trans žena nego pitanje trans muškaraca.“, tvrdi Julia Serano, trans aktivistkinja i autorica knjige Whipping Girl.
Iskustva trans muškaraca mogu osigurati jedinstven uvid u način na koji tema roda funkcionira u američkom društvu. U posljednjih nekoliko mjeseci, intervjuirala sam gotovo dvadesetak trans muškaraca i aktivista o njihovoj radnoj okolini, odnosima i obitelji. Muškarci koji su odgojeni u ženskom identitetu svaki bi put nanovo opisivali drugačiji tretman onoga trenutka kada bi ih okolina prepoznala kao muškarce. Stekli su profesionalno poštovanje, ali su izgubili intimu. Počeli su zračiti autoritetom, ali su uzrokovali strah. Od sudnica, igrališta i zatvora pa sve do tramvajskih stanica, poslovnog mjesta i doma, s prijateljima ili sami, trans muškarci su ponavljali kako bitno drugačije doživljavaju svijet kao muškarci.
Seksizam je vidljiviji trans muškarcima jer većina kaže da im je lakše ostaviti dojam nenametljivosti nego trans ženama. Često ih se ne prepoznaje kao trans osobe zbog čega su manje ranjivi na transfobiju. Neki svoj status trans muškarca nazivaju „prolaznim“ ili „nevidljivim“, drugi kažu da je riječ o varljivim izrazima i preferiraju izraz „slabo ili nikakvo otkrivanje (rodnog identiteta, op.pre.)“. James Ward, odvjetnik iz San Francisca koji je prije šest godina prošao tranziciju izjavio je: „Imamo mogućnost da hodamo svijetom i da nas nitko ne pogleda dvaput.“
Muškarci na poslu
Jednog dana na sudu, Ward i odvjetnik njegove protivne stranke sastavljali su veliki zahtjev sutkinji. Ward je prethodno znao da njihov zahtjev neće dobro proći, pa nije bio iznenađen kada ih je sutkinja ukorila. Međutim, nije očekivao da će mu se odvjetnik protivne stranke primaknuti i nazvati je pi****. „Još uvijek smo bili u sudnici kada mi je to rekao“ tvrdi Ward. „Ne bi to rekao da sam još uvijek žena.“
Mnogi trans muškarci su progovorili o tome kako prije tranzicije nisu znali koliko je ženama teško. Nakon što su se autali kao muškarci, otkrili su kako se njihove greške umanjuju, a uspjesi uvećavaju. Tvrde kako njihove riječi imaju veću težinu, a izgleda da su autoritet i profesionalno poštovanje stekli preko noći. Također su im se potvrdili seksistički stavovi na koje su dugo sumnjali u poslovnom svijetu: čuli su kako šefovi omalovažavaju njihove ženske kolegice ili vrijeđaju potencijalne poslovne kandidatkinje.
Mitch Davis trenutno je direktor organizacijskog razvoja za američki Planned Parenthood Federation u gradu New Yorku, a prije no što se
autao prije osam godina radio je u različitim kompanijama. Sjeća se da je na jednom od prijašnjih radnih mjesta čuo šefa kako kolegice naziva „starim kravama“, a jednu stariju kandidatkinju za posao pogrdno je nazivao „Madame Edna“ nakon obavljenog intervjua. „Evidentno je da muškarci takve stvari među sobom govore cijelo vrijeme.“
Drugi trans muškarci rekli su kako su čuli muške kolege da seksualiziraju kolegice kada nisu bile prisutne. „Postoji neki grubi i glupi humor.“, smatra Cameron Combs, IT savjetnik u Olympiji u Washingtonu. Combs je kazao da je čuo svoje kolege kako „procjenjuju“ kolegice u uredu i promatraju kako se koriste „ženskim lukavštinama“ kako bi napredovale, razgovore za koje kaže da se nikada nisu odvijali u prisutnosti žena. „Kada su me percipirali kao ženu, automatski bi se zaustavili“, tvrdi.
Neki trans muškarci su primijetili profesionalne povlastice koje proizlaze iz muškosti. James Gardner je radijski spiker u Victoriji u Kanadi, a vijesti je čitao kao Sheila Gardner gotovo tri desetljeća prije nego što se odlučio za tranziciju u pedeset i četvrtoj godini života. Kada je počeo raditi kao muškarac, prestao je dobivati toliko poziva od drugih muškaraca koji su ispravljali njegove greške. „Uvijek su muški pozivatelji zvali Sheilu kako bi istaknuli i ispravili gramatičke greške. Ne dobivam više toliko poziva da me isprave kao Jamesa. Ista sam osoba, ali su muškarci manje kritični prema Jamesu.“
Dana Delgardo je obiteljski medicinski tehničar i pilot Zračnih snaga koji je tranziciju izvršio prije tri godine. Nakon tranzicije, primijetio je kako su njegove pacijentice manje otvorene o svojem seksualnom ponašanju, a njegovi šefovi mu pridaju više odgovornosti. „Odjednom, ja sam zlatno dijete“, kaže. „U ovoj tvrtki radim 6 godina, nitko me nije preporučio za menadžera. Sada su me stavili na menadžersku poziciju gdje postoji mogućnost da postanem regionalni direktor.“
Trans žene su dugo promatrale obrnutu stranu ove realnosti. Joan Roughgarden, umirovljena profesorica biologije na Stanfordu i trans žena, tvrdi kako joj je teže objavljivati radove pod ženskim imenom. „Ranije kada bih napisala radi i poslala ga časopisu, gotovo je uvijek bio automatski prihvaćen. Nakon što sam prošla tranziciju, cijela stvar se otežala.“
„Kao muškarac, pretpostavlja se da ste sposobni ako se ne dokaže suprotno, a ako ste žena, pretpostavlja se da ste nesposobni osim ako se ne dokaže suprotno.“, tvrdi Roughgarden.
Kako muškarci razmišljaju
Svi intervjuirani transrodni muškarci rekli su kako ih nije samo društvo tretiralo drugačije nakon tranzicije – osjećali su se drugačije. Oni koji su uzimali testosteron tvrde kako su primijetili psihološke promjene. Većina trans muškaraca nakon uzimanja hormona osjećala se odlučnije i sigurnije u sebe.
„Nakon tranzicije mogao sam razmišljati jasnije, bio sam odlučniji.“, tvrdi Gardner. Kaže da je ova promjena utjecala na njegovu dnevnu rutinu, čak i na obične odlaske u trgovinu. Prije tranzicije, obično bi potrošio 45 minuta raspravljajući o tome koji umak za tjesteninu kupiti, koje su namirnice najsvježije. „Stajao bih tamo i gledao različite vrste jogurta“, prisjeća se. „Sada samo uzmem jedan. Tražim korisnost, ne sumnjam u svoj izbor.“
„Kao ženi mi je nije bilo sve crno-bijelo, nego i ono što je između. Kada sam počeo uzimati hormone, postalo je više crno-bijelo“, objašnjava i dodaje: „Ako se ne slažem s nekime na poslu, nemam onaj osjećaj poslije ‘Nadam se da nisam povrijedio njegove/njezine osjećaje’. Ne brinem se više toliko kao prije dok sam bio u ženskom tijelu.“
Naravno, Gardnerova priča je jedinstvena njegovom iskustvu, nisu svi trans muškarci koji su uzimali testosteron primijetili takvu dramatičnu promjenu. Muški testosteron ima značajan utjecaj na osobine i ponašanja koje asociraju na muškost. Nedavno istraživanje povezano s trans muškarcima koji uzimaju testosteronsku terapiju pokazalo je promjene u strukturi mozga onih koji su u tranziciji – iako nije dokazano da su opisane promjene dovele do učinaka koje su intervjuirani muškarci opisali.
Dr. Joshua Safer, direktor Stipendijskog programa obuke za endokrinologiju na Sveučilištu Boston, tvrdi kako su promjene kod pacijenata koji uzimaju hormone strogo dosljedne. Dr. Safer je u periodu duljem od desetljeća stotinama ljudi propisao hormonsku terapiju, te tvrdi kako je promatrao kako njegovi pacijenti postaju odlučniji i agresivniji od testosterona, ali se žali kako ne postoje podaci koji bi potvrdili njegovo promatranje.
„Osjećam osjećaj hitnosti, kao da želim nešto učiniti i završiti s time“, tvrdi Tiq Milan, iznenađen promjenom osobnosti nakon tranzicije u 25. godini. „Nisam očekivao da će testosteron prouzročiti toliki utjecaj na način na koji razmišljam.“
Hodaj kao muškarc
Većina trans muškaraca s kojima sam razgovarala identificirala je još jedno zajedničko iskustvo: nakon tranzicije, šetnje su postale lakše, a razgovor je postao teži. Preciznije, postalo je lakše šetati po mraku prema kući, a otežala se komunikacija s djecom, strancima i prijateljima.
„Trebam biti pažljiv s gledanjem djece“, kaže Gardner. „Mogu pogledati mamu i njezinu bebu, ali ne predugo. Nedostaje mi da me se ne percipira kao prijetnju.”
Značajan broj muškaraca iskusio je trenutak u kojem po noći hodaju iza žene i odjednom shvate da ona brže hoda ili čvrsto drži torbu jer je uplašena.
„Ako se previše približim, osjetim njezin strah, osjećam da se uznemirila“, izjavio je Milan. „I to je zapravo samo pokazatelj koliko je ovaj svijet zapravo opasan za žene.“
Kao trans muškarac druge boje kože, Milan kaže da osjeća kako ga doživljavaju kao prijetnju, njegove interakcije s policijskim službenicima postale su puno teže. „Ljudi znaju pretpostaviti da sam opasan ili da sam kriminalac. Pratili su me po dućanima. Vidio sam uplašene bijele žene koje su potresene samo ako smo dvojica u liftu“, tvrdi. „Kao crni muškarac ne možete pitati policiju za upute.“
Kazao je i kako su ga prije tranzicije seksualno uznemiravali na ulici, ali se nikada nije osjećao kao kriminalac. „Kad šećem ulicom, nitko ne zna da sam crni trans muškarac, ljudi me vide samo kao crnca. Strašno je kada pogledamo koliko policijskog nasilja postoji.“
Mnogi bijeli transrodni muškarci osjećaju da je lakše hodati svijetom kada su rasterećeni od očekivanja s kojima se susreću žene.
„Kao žena sam osjećao da se moram cijelo vrijeme smiješiti samo da budem prihvaćen.“, tvrdi James Gardner. „Kao muškarac ne osjećam da moram biti ugodan za gledanje.“
Mnogi su primijetili promjene u prijateljskim odnosima nakon tranzicije – neki su se pokušavali sprijateljiti s cis muškarcima, nesigurni u socijalne znakove muškog prijateljstva.
„Još uvijek pokušavam otkriti sve različite tajne kodove koje dečki koriste kako bi razgovarali jedni s drugima i sklapali prijateljstva.“, kaže Mitchell Davis. „Još uvijek ne znam taj jezik. Ne znam što je značio taj udarac po ruci.“ Davis kaže da ne zna kako izgleda blisko muško prijateljstvo, samo da vjerojatno izgleda drugačije od bliskog ženskog prijateljstva.
Za Milana, muško prijateljstvo je uglavnom pozitivno, ali povremeno alarmantno. Iako misli da većina cis muškaraca s kojima se susreće prilično poštuje žene čak i iza zatvorenih vrata, također je primijetio ono što opisuje kao kulturu toksične muškosti. „Čuo sam kako ljudi govore stvari o šamaranju žena ili varanju žena na najbrutalnije načine i smatraju da je to uredu.“, tvrdi Milan.
„Biti upućen u razgovore koji muškarci imaju među sobom daju mi naznake kako oni razmišljaju o ženama. Nekad zna biti jako jezivo.“
