Povratak kući za praznike za mnoge LGBTI osobe predstavlja izazov. Neugodne šutnje, pitanja, generički odgovori. Praznici sami po sebi znaju biti teški, a dodatno ih otežavaju srećne heteronormativne porodice sa TV ekrana.
Piše: Mirza Halilčević
Praznici i sprega kapitalizima i konzumerizma
Za mnoge ljude praznici su izazov koji ih podsjeća koliko su usamljeni, izolovani od društva i neprihvaćeni. S tim u vezi ni ne treba da čudi da upravo tokom perioda zimskih praznika raste broj osoba koje se bore sa anksioznošću i depresijom. Jedan od generatora prazničnog raspoloženja svakako je i televizija koja poretretizuje uglavnom srećne i heteronormativne porodice čiji likovi dominiraju marketinškim prostorom, što zapravo nije nužno realan odraz onoga kako porodice izgledaju u stvarnom životu, kako se osjećaju, te kako su njihovi odnosi građeni.
Za LGBTI osobe svako porodično okupljanje može značiti i potencijalnu neugodnost. Za one koji nisu autovani svojim roditeljima povratak roditeljskoj kući zahtijeva jednu svojevrsnu transformaciju, naročito ako se iz sigurnosti i opuštenosti vlastitog ili rentanog stana vraćamo u prostor gdje moramo birati riječi. S druge strane, ako smo i imali priliku autovati se, a nismo naišli na podršku i razumijevanje, provoditi poslije toga vrijeme u takvom porodično okruženju i dalje će podrazumijevati jedan nivo negiranja izvjesne situacije.
Takve porodice, ili situacije, teško da ćemo vidjeti u reklamama na lokalnim televizijama. Ipak, istini za volju, treba priznati da one postoje, te da je poznati keks Oreo napravio jednu takvu reklamu, upravo o porodičnoj dinamici, neugodnosti, ćutanju i borbi sa samim sobom. Zamislimo kakvav bi samo utjecaj napravila ova reklama kada bi se emitovala na lokalnim televizijama.
Porodice koje biramo i o kojima potajno maštamo
Bodo Nemanja sa nama je podijelio priču o tome kako je on imao priliku za praznike stvarati porodicu od ljudi kojima je iskustveno bilo blisko to što on prolazi.
“Praznici, to je valjda ono vrijeme koje svi isčekuju s radošću da bi se okupili sa voljenima i tad se osjećali srećno. Međutim iz godine u godinu primjećujem sve više odbacivanja od strane onih koje volimo samo zato što smo drugačiji pa i sami ti praznici koje treba da se proslave u takvoj atmosferi nisu ni malo prijatni, u što sam se i sam uvjerio”, priča Bodo, dodajući:
“Sreća, tu su uvijek bili prijatelji koji manje više imaju isti problem kao i ja pa smo uvijek sami sebi pravili ugođaj za proslave praznika baš kao jedna velika i srećna porodica”, zaključuje on dodajući kako se situacija boravka kod kuće za praznike dodatno usložnila upravo činjenicom da se zbog koronavirusa ljudi ne mogu okupljati sa prijateljima. Nemanja ponosno za kraj poručuje svim LGBTI osobama da ipak nisu sami, te da mnoge LGBTI osobe prolaze kroz slične situacije.
Donekle čak i slična iskustva ima i naš drugi sagovornik. Erol iz Tuzle je mladi gej muškarac kojeg smo zamolili da nam ispriča, kako bi izgledalo njegovo idealno obilježavanje praznika, te s kim bi ih najradije proveo.
“Često maštam o idealnom prazničnom porodičnom okupljanju. Ono bi naravno uključivalo osobe koje najviše volim: svoje roditelje i svog momka. Zamišljam razgovore o svemu i svačemu uz mnogo osmijeha i dobre hrane. Nažalost, ovo je samo mašta za mene, jer moja porodica našu vezu ne bi podržala.”
Ovakav scenarij, kakvim ga je opisao Erol zapravo podsjeća na katarzičnu Kodakovu reklamu gdje otac svom sinu, bez mnogo riječi, a uz prigodan rođendanski poklon poručuje da podržava njegovu partnersku vezu.
Praznike bismo, neovisno od toga šta se od nas očekuje, trebali provoditi sa dragim i bliskim osobama pored kojih se osjećamo sigurno i podržano. Ukoliko se desi da se upravo tako osjećamo u našim biološkim porodicama, tim i bolje. Na nekim stvarima svakako da je moguće raditi, pa i na međusobnim porodičnim odnosima. S druge strane, sasvim je u redu željeti se odmoriti od porodičnih okupljanja koja nekada znaju biti nelagodna i jednostavno se opuštati, odmarati i puniti baterije u sigurnim okruženjima.
Upravo će na taj način praznike dočekati i naša sagovornica N.A.:
“Ovogodišnje praznike ću dočekati u krugu svojih prijatelja iz LGBTI zajednice jer uz njih se osjećam najsigurnije i najslobodnije da budem ja. Ostanak uz porodicu koja nije svjesna moje seksualnosti bi prouzrokovala dodatnu anksioznost i pretvaranje koje nam je svima ova 2020. dodatno ‘natovarila’ na vrat tako da se nadam da ću uz svoje drugove i drugarice uspjeti prebroditi istu!” zaključuje ona.
Podržavajući roditelji postoje i oni su svakodnevni heroji_ke
Trans djevojka Bojana, novogodišnje praznike provest će sa svojom mamom. Iskustva i nelagodu sa kojima se suočavaju trans osobe rijetko se ima priliku vidjeti i u reklamama, a čini se još i manje u onim namjenskih prazničnim.
“Porodično okupljanje tokom praznika zamišljam prvenstveno da provedem sa majkom koja mi je najveća podrška, sa psima koji mi unose pozitivnu energiju a ostali ukoliko budu unosili mir i harmoniju, dobrodošli su.”
Pantene je prošle godine u ime praznika objavio i svoju reklamu kojom je skrenuo pažnju kako LGBTI osobama izgleda povratak kući za praznike. Sve češće i autentičnije obrađivanje ovakvih tema zapravo je ključno za redefinisanje marketinške zbilje. Televizija je, nažalost ili sreću, postala mikrofon javnosti i populistički odraz realnosti. Očigledno je da se naše društvo vodi time da onoga čega nema na lokalnoj televiziji, očigledno ni ne postoji u stvarnom životu, što je, mnogo daleko od istine.
Marketinški sadržaj bi trebao predstavljati autentična iskustva življenja svih građana_ki, te na taj način biti u službi društva i svih njegovih članova i članica. Brendovi i proizvođači, se u konačnici i promovišu putem marketinga, očekujući da njihove proizvode prepoznaje i kupuje što veći broj korisnika, ne targetirajući isključivo strejt ljude. Upravo zato, marketing ne bi smio biti zasnovan na kalkulisanju kada je riječ o pružanju podrške i ne bi smio ustuknuti pred potencijalnom homofobijom, jer je licemjerno vjerovati i očekivati da su LGBTI osobe lojalno potrošačko tijelo, ali da njihovo iskustvo pritom nije dovoljno repreznatativno i prijemčivo.
Bojanina mama nije usamljen primjer podrške, štaviše, zaista postoje primjeri roditelja kojima se LGBTI djeca s radošću vraćaju jer znaju da se unutar svoje biološke porodice osjećaju podržano. Takvi roditelji u suštini samo dokazuju da je moguće izdići se iznad straha od odbacivanja okoline i bezuslovno nastaviti pružati podršku svom djetetu.
“Ja očekujem da će ovogodišnje praznično okupljanje biti poprilično udobno, možda čak i udobnije od dosadašnjih okupljanja, posebno zbog toga što sam se dosta zbližio sa svojom mamom. Istovremeno očekujem i lijepu atmosferu uz puno ljubavi i to jeste moguće čak i kada je jedan član porodice dio LGBTIQ zajednice. Jer prihvatanje je ključ da se istinski bude slobodno”, ispričao je za naš portal gej muškarac koji je zamolio da bude predstavljen kao Benn Perry.
Svi težimo istom
U konačnici ono što se da primjetiti iz razgovora sa članovima i članicama LGBTI zajednice, jeste da je potreba za sigurnošću, za sigurnim prostorom univerzalna, te da nam je svima, da bismo se osjećali dobro, prihvaćeno i viđeno, potrebna ljubav, jer baš kao što i sljedeći sagovornici ističu, svrha praznika jeste da se podsjetimo na bliskost koju usljed svakodnevnih obaveza i brzog tempa ponekad zaboravljamo.
“Nažalost, nema svako podršku porodice i tako da naravno nemaju tu mogućnost da proslave decembrske prazike, za koje iskreno smatram da je prilika da se svi okupimo i obilježimo između sebe bar. Što se tiče mene, kod mene je to prestalo da funkcioniše davno, nevezano to što sam se outovao. Ali, naravno da postoji dosta uticaja od strane toga i tih stvari koje pokušavam da apsorbiram sam sebi već duže vrijeme. Ako bih imao priliku već da zamišljam kako bih proveo praznike ovaj mjesec, posebno Božić jer je to meni najdraži praznik, onda bi to bilo moja porodica odnosno prijatelji gdje sam našao sigurnost pored njih i ja, pored vatre i tople čokolade i ono najbitnije muzike”, ispričao je za naš portal mladić koji je zamolio da bude predstavljen pod slovom I.
Primjere dobrih reklama koje šalju poruke solidarnosti napraviili su i: Filipinski internet provajder Smart Communication, McCafe, Renault Clio ali i lokalna Cockta, Pipi (Dalmacijavino), Erste Bank.
