Vaše i naše i moje veliko mišljenje

Šta ljudi misle? Ljudi ne misle, ljudi slušaju, pričaju, viču, udaraju, ubijaju, rade, jedu, razmnožavaju se. I, naravno, ubiju ljude koji uistinu misle! Jer svijetu ne treba jedan Nikola Tesla da obezbijedi planetu besplatnom energijom, ne treba svijetu jedan čovjek koji tvrdi da je Zemlja okrugla, ne treba svijetu jedna Lady Diana koja se ne smije blesavo na dvorovima već ide po bijelom svijetu i radi na humanitarnim akcijama i bludniči za svoj ćejf sa arapinom i doktorom i konjušarom živeći svoj, a ne dvorski život… Ne. Ne treba nama netko tko misli. Jer misao je opasna. Ona ide dalje, neuhvatljiva je, nevidiljiva, tajnovita i moćna. Misao je najmoćnija na svijetu to su dokazali čak i naučnici. Atomi koje promatramo i mislimo za vrijeme promatranja o njima oni se ponašaju na način na koji mi želimo. Eto! Zato nemojte nam mnogo misliti.

Sjedim u butiku visoke mode i promatram prijateljicu koja kupuje haljinu za zaruke. Stavlja jednu preko druge, a onda me upita pored ostale tri žene u salonu: Hainsia, šta misliš o ovoj haljini? Gledam u čipku, kristale, boju koja se lagano preljeva iz crvene u boju breskve i shvaćam da ne mislim. Ne mislim uopće o toj haljini. Zašto bih ja, dođavola, mislila na neku haljinetinu koja će svakako dogodine ići u smeće! Lijepa je, odgovorih. – Zar samo lijepa? Ma, daj, reci mi što iskreno misliš, Hainsia? Hajde, kaži, ova, ona, odgovori mi, jao, jesi neka. Odlutala sam.

Šta Vi mislite?

Evo, konkretno o meni? Jesam li Vam dobra u pisanju tekstova? Jesam li dovoljno duhovita, pametna, dosjetljiva, ironična, sarkastična? Šta mislite? I kad kažete svoje mišljenje, mislite li da me briga za Vaše mišljenje? Ako sam i postavila pitanje, ne znači da mi je uopšte stalo do toga šta imate za reći. Čak štoviše, često sam koristila rečenicu A šta ti misliš? Samo da bi se osoba pored mene osjećala pametnije, a ja već znala odgovor na pitanje. Kučka, to bi neki rekli.

Ovdje sam došla da napišem tekst šta ja mislim, a evo šta mislim.

Mislim da uistinu nikoga nije briga za nečije mišljenje, da je narod zapravo sit svega i svačega. I dok nam drmaju lake note, bezvezne serije, jeftin humor i kina s filmovima o spašavanju svijeta svake sedmice, mi tu ne treba da mislimo. LGBT zajednica ovisi o mišljenju? Nažalost, na Balkanu ovisi. Taj brend, lobi, način života još uvijek mnogima po njihovom mišljenju nije normalan. Trebala bi sad nabrajati šta je sve normalno, a graniči sa ludilom? Ne želim se zamarati. Ne želim misliti za promjenu. Sad bi baba rekla: Misli svojom glavom, a ja bih je pitala: Baba, bogati, kako ću kad je puna tuđih mišljenja? Kako? Kako? Kad se netko otvoreno kaže da je gej, o čemu da mislimo? O načinu na koji ima seks? Ili lezbejka i njen način jebanja? Zar je potrebno imati stavove, mišljenja i cijelu priču oko baš svega? Moram li imati mišljenje o haljini? Moram li imati mišljenje o državi? Moram li imati mišljene o LGBT zajednici? Moram li imati mišljenje o sebi i po tom mišljenju sva ostala mišljenja određivati. Haisnia!!! Hainsia!!! Trznula sam se od krika prijateljice. Pogledaj je, našla sam savršenu haljinu. Ustala sam sa fotelje, dok je ona stajala u zelenoj haljini. Odlučila sam svom snagom misliti na tu haljinu. Dat ću joj svu svoju pamet, koncentraciju i misli da stvorim mišljenje. Neka se velika planeta vrti sa svojim ratovima, krizama, bolestima, katastrofama… Ona, haljina i ja smo u toplom butiku i bavimo se nečim prevažnim – haljinom. Njoj je haljina savršena. Prišla sam i pogledala haljinu, rukama dodirnula materijal, očima prešla preko baršuna, valova, detalja u malenim cvjetićima, krajevima, šavovima i obrubima, kristalima i sjajnim tragovima konca. Stvorila sam mišljenje: Haljina je odvratna. Prodavačica je zanijemila. Prijateljica i još par mušterija su me pogledale. Pogledaj kroj, nadzire ti se stomačić. Boja nije svježe zelena, nego močvarna i maglovita. Jedan maleni konac ti visi sa strane lijevog ramena, a košta veoma mnogo, kristali su loše ušiveni. Otkriva ti previše ruke gdje se vide pregibi sala, a prekriva ti noge gdje si mnogo zgodnija. Djeluje jeftino i preblijeda si u njoj. Njena savršena haljina je nestala u mom mišljenju. Predomislila se. Prodavačica je pogledala konac i klimnula glavom kako sam upravu. Odabrala je drugu haljinu. Jedno mišljenje, o jednoj haljini, u jednom butiku, za jednu prigodu. Eto! A šta da nisam mislila, ona bi mislila da je našla savršenu haljinu i ništa važno ni značajno se ne bi dogodilo. Tako vrijedi i za sve. Za detalje, za krupne stvari, za važne ili manje važne odluke. Treba misliti, uistinu, ali termin imati mišljenje je pogrešan. Misao se mijenja iskustvom i životom za sekundu, to vaše i naše i moje veliko mišljenje može biti promijenjeno jednom banalnom sitnicom i prekinuto poput konca na zelenoj haljini. Zato, mislite, a mišljenju dopustite da se sa mislima mijenja, raste, evoluira i ide sa vama, uz vas, ali nikad ispred vas! Mislite malo o tome…

Hainsia Olindi