Sjećate li se legendarne scene Britney i Madonne i blagog poljupca o kojem se godinama pričalo? Sjećate li se T.A.T.U djevojaka, koje se blago ljube na kiši iza žičane ograde… I naravno Lady GaGe koja se ljubi sa svim i svakim? Sjećate li se…? Kako se o tome pričalo, komentiralo, tračalo, digla se buka i prašina do neba. Sjetila sam se toga čitajući jedan tekst o marketingu, cilju i prodaji. I postavila sam sebi pitanje, ako nešto stavimo u market onda to želimo i prodati, ako nešto prodamo, očekujemo da će kupac to konzumirati i doći po još!?
Znamo li stati i odrediti cilj i fokus kad nešto radimo ili je naš projekt samo širenje u nedogled? Kad sam prvi put čula za LGBT zajednicu, zaštitu prava, edukaciju, promocije koje se organiziraju, pomislila sam: Čemu sve to? Pa oduvijek je bilo pedera, lezbejki, transrodnih i ostalih ljudi na Zemlji. A onda sam shvatila da ne dijele svi moje mišljenje i da nekima zaista treba ukazati da postoje drugačiji i da u tome nema ništa zlo, nastrano, bolesno, nesretno i sve ostalo. Osobno se nikad nisam izjasnila ni u kom polju života, ostavila sam sebi slobodu da se ne izjasnim i da radim i budem ono što jesam bez ikakvih etiketa na sebi. I da poštujem ljude koji svoje stavove, orijentacije, mišljenja njeguju kao trajni dio sebe. Za mene se sve mijenja i premlada sam da kažem NE i prestara da bih rekla nekim stvarima DA. Pišem tekst u svilenoj spavaćici, grudi su mi ispale, soba je prohladna, ali odlučna sam da ga završim.
Znate li da je uredu biti strejt? Znamo li mi da je uredu ako netko kaže da nas jednostavno ne prihvaća u svom društvu? Da nas jednostavno ne vole jer im ne odgovara seksualna orijentacija, boja kože, očiju, kose i debljina guzice. Kad pišem o ovome ne pišem o govoru mržnje, diskriminaciji, nasilju i ostalim težim oblicima ponašanja prema LGBT zajednici. Ovdje konkretno i jasno pišem o tome kako je sasvim uredu da nas netko ne voli i da nas ne mora voljeti. Ne. Zašto bi me volio netko ako sam sisata, a on ili ona voli mršavice? Jesam li diskriminirana? Nisam. Ne voli me, nisam po ukusu, nezanimljiva sam, nepoželjna i to je to. Nalazila sam se u društvu gdje bi bila nepoželjna i otišla bi. U vezama gdje sam prestajala biti željena i odlazili su. Uredu je. To je uredu, rekla bih sebi i išla naprijed. Ne miješajmo diskriminaciju sa nevoljenošću. Svi želimo da nas vole. Socijalna smo bića, a opet tisućama godina ljudi se ubijaju zbog razlika. Nacionalnih, rasnih, vjerskih i seksualnih. Ljudi su kompleksni i jednostavni u isto vrijeme. Voljela bih da me svi prihvate, vole i žele. Da se osjećam ugodno ako se udebljam, kad ostarim, onda kad sve i svi prođu u mom životu, da pamtim samo kako sam bila voljena i da voljena odem odavde… Ne ide tako. Ne može. Zato sam prihvatila činjenicu koju LGBT zajednica mora prihvatiti i razdvojiti od diskriminacije, mržnje, vrijeđanja, nasilja, a to je činjenica da će zauvijek postojati ljudi koji nas ne vole. Ne vole i to je sasvim uredu, to je normalno, prihvatljivo i ljudski. Ne voljeti ne znači isto što i mrziti. Zalagati se za nešto, također ne znači i promovirati taj način života. Kad se odvijaju parade to je glas ljudi koji su dio naše svakodnevnice, a ne reklama koja glasi Budite dio nas. Ne. LGBT aktivizam mora imati cilj i fokus. To nije širenje načina života, već širenje svijeti o problemima u tom načinu života. I zato se uvijek moramo podsjetiti, razmisliti i odvojiti gdje je granica. Ako me ne voli, da li me onda mrzi? Ne mora uvijek biti tako. Ako je on gej hoće li me iskoristiti kad zaspim ili nagovoriti na nešto? Neće, ne mora… Na kraju, jednom sam napisala: Ako vas ne vole, uvijek možete učiniti nešto što oni ne mogu – Volite za promjenu vi njih!
Piše Hainsia Olindi
Pročitajte ostale kolumne Hainsie Olindi:
Ana Karenjina je bila lezbejka
Stranci u vozu
U potrazi za vječnošću
Pedeset nijansi šljive
A šta ako bih ja radije vidjela vašu ženu u riječi goli, druže Tito?
Kad sa Bogom piješ čaj
U prostranstvu ljubavnog odnosa pasivna strana bude tiho i nenametljivo aktivnija i jača
Parade bijesa i linča
Ljubavnički odnos
Kad zvijezde koriste LGBT osobe
Moje dijete da bude gej?
Šta nas sve vrijeđa?
Hainsia Olindi: Šta bih obukla kad bih izašla iz ormara?
Ponos i predrasude
Žrtve vlastite seksualne orijentacije
Prekrivač samoće
Prohujalo s vihorom
Nije bolest sve što boli
Vaše i naše i moje veliko mišljenje
Nevinost
Priča sa titanika
Pronalazak Savršenog i Savršene
Male femme fatale