Piše: Mirza Halilčević
Javno zagovaranje predstavlja organizirani politički proces koji okuplja predstavnike određenih skupina koji se bore za jednako učestvovanje u donošenju odluka na svim nivoima, dok lobiranje podrazumijeva utjecanje na odluke koje donose nosioci moći, što uglavnom uključuje državne institucije, odnosno uposlenike/ce istih. Činjenica je da je ovdje riječ o aktivnostima koje podrazumijevaju proces, koje ne daju instant rješenja, nego da se radi o dugoročnom zalaganju i borbi koja zahtijeva strpljenje i proračunatost.
U kontekstu LGBTIQA aktivizma jako je teško podijeliti aktivističke prioritete obzirom da je svaki rad i postignuti rezultat specifičan i važan na svoj način. No ono što je činjenica jeste da su znatno prepoznatljiviji instant praktični rezultati čiji se utjecaj vidi odmah i od čega mnogi imaju određenu, vidljivu korist. Obzirom da su zagovaranje i lobiranje procesi koji nude dugoročne rezultate, često kao ovakvi nisu dovoljno prepoznati od strane zajednice, a samim tim dogodi se da izostane i podrška, što u konačnici može da rezultira pripisivanju različitih konotacija.
“Mislim da mnogi/e nisu svjesni/e benefita, neki zbog manjka informisanosti o svojim pravima i stanju zajednice u demokratičnijim društvima a drugi pak jer nemaju vremena da razmišljaju o takvim stvarima jer se svakodnevno suočavaju sa problemima vezanim za svoju seksualnu orijentaciju, dok se ostatak zajednice oglušuje na njihove pozive u pomoć”, navodi aktivista Sergej Vasiljević.
Benefiti o kojima se ovdje govori ustvari podrazumijevaju sve one bračno-administrativne stvari koje jedan zvanično vjenčan par može ostvariti. To uključuje zdravstveno osiguranje, penziono osiguranje, pravo na zajedničku imovinu, prednosti u vanrednim situacijama – posjeta u bolnici, zatvoru, gdje samo “zvanični” članovi/ce porodice imaju pravo na ulazak, plus brojne prednosti koje ovo društvo dodjeljuje ljudima u paru – brak, odnosno porodica kao centralna jedinka društva kojoj se pripisuje osjećaj životne ostvarenosti i ispunjenosti, što zaslužuje samo tekst za sebe.
“Međutim, značilo bi mnogo više od toga budući da današnje društvo vrednuje brak kao najuzvišeniju zajednicu, a pravno regulisanje ove zajednice između istopolnih partnera bi značilo da je vlast konačno spremna da nas prizna kao ostale građane/ke i zada glavni udarac u srž patrijarhalnog sistema koji proizvodi mržnju i sam ovaj čin bi dao jednu veliku nadu ne samo za LGBTIQA zajednicu već i za sve ostale marginalizirane grupe koje su potonule i koje je društvo odbacilo”, dodaje Sergej. Ono što je ovdje ključno jeste omogućiti izbor, što je temelj ravnopravnosti, a onda, ko želi da to iskoristi, neka to i uradi.
“Zakon o istospolnom partnerstvima bi bio ogroman korak naprijed kako za bh. LGBT zajednicu tako i za BiH kao zemlju u kompletu, ali uzimajući u obzir da se velikom broju stanovnika/ca (a u taj broj uključujem i političare/ke) svaka dlaka na tijelu nakostriješi na pomen istospolne zajednice, mislim da će trebati proći još neko vrijeme dok ne ubijedimo političare/ke da nam omoguće sklapanje istospolnih partnerstava, a sa tim pravo izbora, koje se u ovoj zemlji kontinuirano pokušava oduzeti”, objašnjava Adnan Bajramović, aktivista iz Sarajeva.
Pravna regulacija životnih zajednica istospolnih parova na neki način značila bi svojevrsni ulazak u institucije što bi podrazumijevalo i otvaranje novih vrata i prilika za rad na ovim poljima.
“Pored te regulative vjerovatno bi u školskoj literaturi bilo zastupljeno mnogo više urednih i objektivnih informacija o homoseksualnosti, kao i primjera ljudi i njihovog života kroz istoriju i danas, a sve u svrhu da bi se već u ranim razredima djeci približile te informacije i da bi uz pomoć stručnog kadra nastavnika i nastavnica prepoznali homoseksualnost kao razliku, kao nešto što je jedna od brojnih razlika među ljudima. Koja kao razlika nije bitna, a kao prihvatanje pojedinca i pojedinke veoma važna”, navodi Jovana Boljanić, aktivistica.
Na kraju svega, ne zaboravimo, da svaki pozitivan aktivizam treba pozdraviti i podržati. Da su brak i sklapanje istog stvar izbora koji je potrebno omogućiti, i da smo, bez obzira na bračni status jednako vrijedni/e, kao pojedinci i pojedinke.
