PIŠE: Ermina Ribić
Dan žena u svijetu obilježava se poklonima i dozivanjem progresa na poljima ženskih prava. Danas ćemo čitati o važnim i hrabrim ženama, dok je ostatak dana u godini rezerviran za važne i hrabre muškarce. Iako svijet donekle pamti šta su to sve žene postigle i promijenile, rijetko kada se na tim listama nađu lezbijke, biseksualne ili trans žene. U nastavku teksta pogledajte koje su to žene iz LBT+ zajednice oblikovale regionalnu i svjetsku historiju u mnogim sferama ljudskog djelovanja i zašto ih se trebamo iznova sjećati.
Marlene Dietrich – od dijamanata do bokserskih rukavica
Za historiju filmske industrije, ime Marlene Dietrich znači mnogo toga: galantna diva, androgina glumica visokog kalibra, holivudska ikona. Ova njemačko-američka glumica uživala je visoki status od 1910-ih pa sve do 1980-ih, a poznato je da je bila i jedna među prvim queer senzacija filma. Osobnost ove svjetski popularne glumice bila je itekako zanimljiva, pogotovo jer je na filmskom platnu, ali i van njega, rušila rodne uloge i stereotipe.
U nekoliko filmova igrala je i muške uloge. Revolucionarnost ove glumice ogleda se u tome što je u filmu Maroko (1930) učestvovala u sceni prvog filmskog poljupca između dvije žene. Svoj privatni život nije krila, pa je često viđana s muškim i ženskim partnerima. Iznenađujuće je i to da je ovakva dama u slobodno vrijeme često trenirala boks, istovremeno sloveći za jednu od ljepotica Holivuda.
Lepa Mlađenović – arkadijski prostor borbe i mira
Kraj sedamdesetih i početak osamdesetih u Jugoslaviji obilježio je procvat ženskog aktivizma i feminizma, a jedna od glavnih pokretačica bila je Lepa Mlađenović. Njezin aktivizam javio se već u studentskim danima i protestima protiv obrazovnog sistema na fakultetu. Mlađenovićeva nastavlja i tijekom devedesetih, a kada je na televiziji 1994. godine predstavljena prva gay i lezbijska organizacija „Arkadija“ iz Beograda, Mlađenović se javno outovala kao lezbijka.
Redovno je držala radionice o lezbofobiji i nasilju nad ženama, što je rezultiralo pokretanjem SOS telefona za žene koje su preživjele nasilje. Značaj njezinog rada također se primijeti i u organiziranju prve povorke ponosa u Beogradu, održane 2001. godine. Pored toga, zalaganja Lepe Mlađenović predstavljaju pionirski rad i na polju antiratnog aktivizma. Ova neumorna aktivistkinja jedna je od osnivačica antimilitarističke organizacije „Žene u crnom“, koja i danas djeluje. Za svoj aktivizam o pitanjima ženskih i LGBTI+ prava Mlađenović je dobila nekoliko prestižnih međunarodnih nagrada.
Chavela Vargas – žena koja je pjevala ženama
S gitarom u ruci, opasana pištoljem i obavijena crvenim pončom, Chavela Vargas obilježila je jednu muzičku eru. Godinama je radila kao ulična pjevačica u Mexico Cityu, izvodeći poznate tradicionalne pjesme. U tada izrazito konzervativnom Meksiku, Vargas se nije plašila – obučena kao muškarac, godinama je pjevala po meksičkim kantinama i ulicama, da bi slavu stekla tek s trideset godina. Žanr ranchera, povijesno rezerviran za muškarce, izvodila je originalno, pa su je zbog toga nazivali „grubim glasom nježnosti“.
U svojim obradama tradicionalnih pjesama koje su uglavnom pisali i izvodili muškarci, Vargas nije mijenjala gramatički rod, a pjesme je pjevala ženskim glasom i pjevala ih je ženama. Poznato je da je živjela boemski, uživajući u cigaretama i alkoholu i brojnim ljubavnim aferama. U autobiografiji Y si quieres saber de mi pasado (špan. I ako želiš da znaš o mojoj prošlosti) koju je izdala 2002., Vargas se outovala kao lezbijka, a neke od najpoznatijih ljubavnica bile su joj američka glumica Ava Gardner i slikarka Frida Kahlo.
Svetlana Đurković – prva presuda za LGBTI+ zajednicu
U povijesti borbe za prava bh. LGBTI+ zajednice, jedno ime posebno se izdvaja. Svetlana Đurković, feministkinja i aktivistkinja s bogatim rezimeom stečenim u Sjedinjenim Američkim Državama, jedna je od osnivačica prvog LGBTI+ udruženja u BiH – „Udruženja Q“. Ovo udruženje radilo je na implementiranju promjena na planu ljudskih prava LGBTI+ osoba. Uspjeh rada „Udruženja Q“ definitivno se iskristalisao 2008. godine, kada je organiziran i prvi queer festival.
Nakon napada na učesnike_ice Queer Sarajevo Festivala, „Udruženje Q“ podnijelo je žalbu zbog propusta vlasti pri osiguravanju mjera za zaštitu prava, a borba Đurković i njenih kolega_ica zakonski je prepoznata tek 2014. godine. Đurković se također intenzivno zalagala za izmjene o Zakonu o zabrani diskriminacije, a njezino djelovanje u „Udruženju Q“ iznjedrilo je i detaljnu analizu tretiranja LGBTI+ pojmova u udžbenicima koji se koriste na području BiH.
Frida Kahlo – šarenilo života prikovano za stolicu
Od autoportreta, realističkih slika, pa sve do meksičke tradicije, djela Fride Kahlo, skupa s njenom tužnom životnom pričom, promijenile su shvatanje ženskog slikarstva. U djetinjstvu je oboljela od dječje paralize, a netom nakon toga doživjela je saobraćajnu nesreću koja ju je zauvijek prikovala za stolicu. No, ova brilijantna umjetnica nije posustala, ostavljajući iza sebe oko dvije stotine slika i crteža. Na platno je često prenosila ženske teme poput tjelesnosti, trudnoće, dojenja i pobačaja.
Patrijarhalne norme i standardi ženske ljepote za Kahlo predstavljali su prostor subverzije. U mladosti se često oblačila kao muškarac, da bi u jeku slave njezin izgled postao i njen zaštitni znak – spojene obrve, dlačice iznad usne i meksička tradicionalna odora. Iako je bila u turbulentnoj vezi sa slikarom Diegom Riverom, Kahlo je otvoreno bila biseksualna. Iz Fridinih dnevnika dolaze brojna svjedočanstva u kojima se otkriva da je imala nekoliko afera sa ženama, od kojih su najpoznatije one s francuskom plesačicom Josephine Baker i meksičkom pjevačicom Chavelom Vargas.
Sestre Wachowski – lični matriks tranzicije
Utjecaj trilogije The Matrix (1999) na filmsku povijest zasigurno je neosporan. Vizuelno moćni, a tematski unikatni, ovi filmovi promijenili su tok snimanja i koncepta znanstvene fantastike. Iza ovih ostvarenja stoje umovi sestara Wachowski. Lana i Lilly Wachowski, rođene kao Laurence i Andrew, javnosti su se tih ranih 2000-ih predstavile kao braća Wachowski, a njihov put transformacije, kako profesionalne, tako i privatne, tek je uslijedio.
Tijekom 2008. godine, tada Larry Wachowski, nakon prikazivanja ostvarenja Speed Racer, javno je obznanila proces tranzicije. Njeno novo ime glasilo je Lana, i time je postala prva transrodna holivudska režiserka. Njena sestra Lilly, odvažila se na isti korak osam godina kasnije. Neki od njihovih svjetski poznatih filmova jesu V for Vendetta (2005), Cloud Atlas (2012) i Jupiter Ascending (2015). Osim filmskih uspjeha, značajno je spomenuti da su dobile i nekoliko nagrada za ljudska, ali i prava LGBTI+ osoba.
Merlinka – „Ovde je čovek pošten samo onoliko koliko sakrije“
Rođena kao Vjeran Miladinović, a javnosti poznata kao Merlinka, visoka, dotjerana gospođica bila je prva javno proklamovana trans žena u Jugoslaviji. Tih 1980-ih godina Merlinka se usudila oblačiti kao žena i prodavati svoje tijelo na beogradskim ulicama. Vrlo brzo je postala poznata kroz suradnju na filmskim ostvarenjima poput Beograde, dobro jutro (1986) i Dupe od mramora (1995), srpskog režisera Želimira Žilnika. To su itekako zamijetili i mediji pa je Merlinka bila čest gost na televiziji. Zbog svoje duhovitosti i iskrenosti, kao i činjenice da joj nije bilo strano otvoreno govoriti o prostituciji, osvajala je publiku širom regije.
Interesantno je i to da je zagovarala prava trans osoba, istovremeno cijeneći i heteroseksualnu zajednicu. Koliko je Merlinka imala šta da kaže govori i to da je 2001. izdala autobiografski roman – Terezin sin. Nažalost, 2003. godine je ubijena, a počinioci i dalje nisu poznati javnosti. No, Merlinkin značaj i podrška koju je dobivala nisu prestali ni nakon njene smrti – od 2009. održava se queer filmski festival nazvan Merlinka, a nedavno je dobila i prvi spomenik u Beogradu.
Andreja Pejić – iz McDonald's-a pravo na naslovnicu GQ-a
U svijetu mode androginija je možda prihvaćenija nego u ostalim sferama, upravo zbog činjenice da jedna osoba može promovirati i žensku i mušku dizajnersku odjeću. Prvi svjetski poznati androgini model jeste Australka Andreja Pejić, porijeklom iz Tuzle. Njen specifičan izgled prepoznat je kada je imala dvadeset godina i to dok je radila u McDonald's-u. Od tada, predstavljala je najprestižnije dizajnere poput Marca Jacobsa, Galliano-a i Jean Paul Gaultiera, noseći mušku i žensku odjeću.
Andreja, rođena kao Andrej, svojom hrabrošću u svijetu mode ponukala je i druge androgine modele da krenu njenim koracima. Pejićeva je 2013. godine imala operaciju prilagodbe spola. Nekoliko puta je ispisala historiju u svijetu modelinga, postavši prva trans žena koja je reklamirala kozmetički brend Make Up Forever. Pored toga, etablirani časopis GQ 2015. proglasio ju je za najbolju internacionalnu manekenku, čime je ujedno postala i prva trans žena na naslovnici spomenutog časopisa.
Susan Sontag – analitičarka mira i tuđih stradanja
Jedan od najvažnijih kritičkih glasova prošlog stoljeća po pitanju kulture i umjetnosti jeste onaj od Susan Sontag. Ova američka esejistkinja akademsku popularnost doživjela je 1960-ih godina, a danas važi kao izrazito krucijalna teoretičarka koja je umjetnost otvoreno propitivala kroz lupu političkih dešavanja. I o svojoj seksualnoj orijentaciji Sontag je uvijek govorila i pisala otvoreno, a poznato je da je imala nekoliko ljubavnih veza i s muškarcima i sa ženama.
Iako je uglavnom pisala iscrpne eseje, Sontag je iza sebe ostavila i nekoliko romana i dramskih tekstova. Njeni najcjenjeniji radovi jesu Protiv interpretacije (1966) i Eseji o fotografiji (1977). Zalagala se za ženska prava i zalagala protiv seksualne diskriminacije. Ipak, Sontag je ostala upamćena po aktivnom pacifizmu upravo kroz analize umjetnosti fotografije. Tako Prizori tuđeg stradanja (2003) predstavlja djelo o brojnim ratnim sukobima kroz analizu ratnih fotografija. Vrlo često je posjećivala ratom pogođene zemlje, družila se i saosjećala sa ljudima. Od Američkog građanskog rata, preko Prvog svjetskog rata, pa sve do Španskog građanskog rata i rata na Balkanu, Sontag je upućivala na besmisao sukoba, ali i na važnost sjećanja zabilježenih ratnih iskustava, sve s ciljem prevencije nasilja.
Judith Butler – nova ispisivanja diskurzivnog roda
Filozofija kao znanost odavno broji muške predstavnike, koji se stalno proučavaju i citiraju. Žene, s druge strane, nisu toliko cijenjene, iako se i one bave podjednako važnim filozofskim ili etičkim pitanjima. Judith Butler, filozofkinja, teoretičarka rodnih i queer studija zasigurno je važno ime u modernoj povijesti ove znanosti. Ova američka feministkinja i aktivistkinja krucijalna je figura i za filozofiju feminizma, a izuzetno je aktivna i na političkom polju, te se u posljednje vrijeme često oglašavala povodom napada na Palestinu.
Naslanjajući se na teorijski rad Michela Foucaulta, Butler je iznova interpretirala sve ključne pojmove seksualnosti, poput roda, spola, heteronormativnosti i tjelesnosti. Iz tih novih tumačenja proizašao je danas izuzetno važan teorijski spis Nevolja s rodom: feminizam i subverzija identiteta (1990), u kojem autorica uspostavlja novu terminologiju performativnosti roda. To će reći da rod nije jednom i zauvijek utvrđen, već da se iznova konstruira ponavljanjem određenih praksi, bilo da su one jezičke, bihevioralne ili čisto interesne. Njeni drugi radovi, poput Antigoninog zahtjeva (2000) i Ukidanja roda (2005), odjeknuli su u drugim teorijskim spisima o filozofiji, rodnim i queer studijama, književnosti, ali su i potaknuli brojne feministkinje i članove LGBTI+ zajednice na aktivizam.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
