Piše: Bojana Vasić
Foto: www.nextavenue.org
Preseljenje i iznajmljivanje stana u novom gradu je izazov sa svaku osobu. Ako još pri tome živite i sa cimerkom_om, izazov postaje veći. Međutim, ono o čemu strejt osobe ne moraju razmišljati, a LGBT osobe moraju, jeste da li da se autaju cimerima_kama i vlasnicima_ama stanova.
O tome kako je živjeti u Sarajevu kao podstanarka koja nije strejt razgovarali smo s Emom. Ema je, nakon doseljenja u Sarajevo, nekoliko puta mijenjala stan. O svom iskustvu traženja stana i podstanarskom životu kaže sljedeće: “S obzirom da sam ja stan tražila nakon što sam dobila posao i nisam znala da postoje dobri i loši mjeseci za traženje stanova, i da je van sezone jako teško naći odgovarajući stan, dugo sam tražila. Prvobitno sam živjela sa super cimericom, međutim, morale smo odseliti, nakon čega sam živjela s dvije djevojke koje do tada nisam znala, a koje su imale neka svoja čudna pravila. Poslije sam živjela u pravom pravcatom podrumu, u stanu koji je pretvoren u tri stana od 20 kvadrata gdje je jedan cimer svaku noć jako glasno pjevao različite pjesme Pink i Grand produkcije. Onda sam napokon našla svoj posljednji stan u kojem živim sama, imam potpunu slobodu i super mi je.”
Kao što većina osoba koje iznajmljuju stanove mogu potvrditi, iskustva sa vlasnicima_ama stanova mogu biti i pozitivna i negativna, a u nekim sučajevima, u najmanju ruku neobična. Ni Ema nije izuzetak – s većinom vlasnika imala je čisto poslovan odnos i bili su u kontaktu samo kada se radilo o popravkama u stanovima, međutim, s jednom gazdaricom imala je i neka zanimljiva iskustva.
“U prvom stanu u kojem sam živjela nakon što sam doselila, gazdarica je znala ponekad dolaziti na vrata da pita za račune i slično, što je imalo smisla jer se radilo o jednom spratu privatne kuće. Gazdarica je bila vrlo neobična, naime, upoznala je nas dvije koje smo živjele tu i bila je svjesna da nam dolaze prijatelji i prijateljice što joj je očigledno smetalo. Jednom nam je ostavila poruku kako želi razgovarati s nama jer joj je nepoznata djevojka otvorila vrata kad je došla da pita za nešto i da nijedna od nas nije bila u stanu tada, što je bilo veoma čudno, s obzirom da sam joj ja tada otvorila vrata. U svim ostalim stanovima s vlasnicima sam imala kontakt samo kada je trebalo nešto popraviti u stanu”, priča ona.
Ema je živjela i s cimerkama koje nisu znale za njenu seksualnu orijentaciju, što je uveliko utjecalo na njeno ponašanje i odnos s djevojkom kada joj je dolazila u stan u kojem je živjela. Neuporedivo lakše joj je bilo živjeti sa cimerkom koju je poznavala i prije zajedničkog života, ali i koja je znala za njenu seksualnu orijentaciju.
“S prvom cimerkom mi je bilo super. Poznavale smo se od ranije, znala je za moju seksualnu orijentaciju, upoznala je moju djevojku, družile smo se kod nas i dobro se slagale. Druge dvije cimerke našla sam preko oglasa, nismo se znale i potpuno smo bile drugačije, one su živjele dugo u tom stanu i imale su neka čudna pravila i na kraju sam koristila samo svoju sobu i toalet, te kuhinju uglavnom kad nisu bile tu. Svoju djevojku sam predstavljala kao drugaricu i obično smo sjedile u mojoj sobi trudeći se biti što tiše.”
Trenutno Ema živi sama, što smatra pozitivnom promjenom jer se osjeća puno slobodnijom. “Otkad živim sama u ovom posljednjem stanu koji ima dosta svjetla i pristojan prostor za život, i ne dijelim ništa ni sa kim, mnogo mi je lakše. Mogu organizovati druženje za svoje prijatelje i prijateljice bez da se brinem o tome da li smo preglasni, da li će neko čuti o čemu razgovaramo. Moja djevojka mi može dolaziti bez da se brinem kako će to neko prihvatiti ili da je predstavljam kao drugaricu. Također mogu sama organizovati svoje vrijeme bez da moram nekome javljati kad imam goste, kad izlazim ili dolazim ili kada ću koristiti neku sobu, usisavati, prati veš, itd.”, zaključuje Ema.
