Izvor: Crol.hr
Foto: Global Equality Today
Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve transfobije, Trans Mreža Balkan izdala je priopćenje u kojem podsjeća na broj ubijenih transrodnih i rodno varijantnih osoba te upozorava na nasilje kojem su svakodnevno izložene – od posla i škole, preko medija do ulice.
“Širom svijeta, 20. novembar predstavlja jedan od najznačajnijih datuma za trans i rodno varijantne osobe – to je dan kad oplakujemo, odajemo počast i slavimo sve one koji su dali svoje živote da bi koračali slobodno ulicom, da bi udisali zrak s dostojanstvom, ponosom i srećom, jednako kao i sva druga bića koja koračaju Zemljom.
Danas obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na žrtve transfobije, s nadom da ćemo u borbi za ljudska prava trans i rodno varijantnih osoba doprinijeti društvu u kojem naše razlike neće biti povod za šamar na ulici, oštru riječ, ograničavanje slobode, degradirajući i nehumani tretman u sistemu, odbacivanje iz obitelji.
U posljednjih 12 mjeseci ubijeno je 325 transrodnih i rodno varijantnih osoba širom svijeta. U razdoblju od januara 2008. godine do septembra 2017. godine, ubijeno je ukupno 2609 osoba u 71 zemlji. Od tog broja trećina osoba su bili migranti/ce, dok je 62% bilo uključeno u seksualni rad. Ukoliko ove cifre nisu dovoljno zabrinjavajuće, sjetimo se tri trans žene koje su u Srbiji ove godine bile pretučene, te maltretirane od strane policije koja nije procesuirala zločine na profesionalan način.
Sjetimo se svakog puta kad su mediji iskoristili naše osobne priče kako bi svojim senzacionalističkim pisanjem dizali naklade. Sjetimo se svih onih neprijavljenih slučajeva nasilja koje znamo, naših prijatelja/ica koje od straha od dalje diskriminacije i nasilja šute i bivaju zahvalni što nisu prošli gore.
Nasilje koje doživljavaju transrodne i rodno varijantne osobe proteže se na više razina. Ovo nasilje je prije svega direktno i predstavlja svaki udarac u tijelo, svako seksualno nasilje, dobacivanje i vrijeđanje, koje doživljavamo konstantno zbog našeg izgleda, našeg identiteta, naših zamjenica i imena.
Nasilje nas ne zaobilazi ni u školama, kad nas drugi maltretiraju zbog naše različitosti ili kad nas profesori/ce odbijaju zvati našim imenima i koristiti naše zamjenice. Nasilje je itekako izraženo i kada tražimo da naši dokumenti odgovaraju našem identitetu i bivamo odbijeni sve dok se ne podvrgnemo sterilizaciji, dajući tako za pravo državi da odlučuje o našim tijelima i životima.
Nasilje doživljavamo i kad se susretnemo s čuvarima svete zakletve ‘Najprije ne naškodi!’ koji nas ispituju poput zamoraca, ne slušaju naše želje i potrebe, te na nama sprovode medicinske intervencije na koje nismo pristali ili koje nismo željeli, sve pod velom ‘našeg dobra’. Nasilje je svako ignoriranje ili odbijanje kad apliciramo za posao jer poslodavcima ‘takvi ne trebaju’. I jedno od najgorih nasilja je ono u našim domovima, koji bi trebali biti naše sigurne luke, u kojima također bivamo pretučeni, odbačeni, vrijeđani, omalovažavani.
Danas odajemo počast, sjećamo se i slavimo, ali i dižemo glas – za društvo u kojem smo svi jednako poštovani i vrijedni, u kojem su naši identiteti i tijela slavljeni, u kojem je svaki udah jednako važan. Danas, a i svakog dana, imajmo na umu kakvo društvo želimo i dajmo sve od sebe da ga stvorimo, bilo da smo trans i rodno varijantne osobe, bilo da smo obitelj, prijatelji/ce, saveznici/e. Današnji dan tiče se svih nas!”, poručuje Trans Mreža Balkan.
