MJESTA NELAGODE: Život u opciji ograničeno – govor mržnje prema LGBTIQ osobama u online prostoru

Čini mi se kao da bih mogla pisati satima, birati riječi, natapati ih emocijama, zastajati i prisjećati se iznova ali, uzalud, nikada ne bih mogla opisati i iskazati osjećaj koji me je preplavio kada sam među homofobnim komentatorima/icama povodom vijesti o trećoj bosanskohercegovačkoj povorci ugledala člana moje porodice. Sve je u meni zaigralo, lice mi je gorjelo danima, srce odjekivalo satima – psihički se još uvijek nisam oporavila od te boli.
Piše: Nikolina Todorović
Foto: Luca Sammarco; Pexels

Upravo zbog toga započinjem ovaj tekst i načinjem ovu temu: da bih, bar dijelom, izrazila koliko me vrijeđa, boli i dotiče to što se nelagodna mjesta za LGBTIQ osobe prenose čak i u virtualni svijet, gdje počesto mržnja i nasilje postaju intenzivniji, naglašeniji i vidljiviji.

Ljudsko dostojanstvo je temeljna vrijednost na kojoj se zasnivaju ljudska prava. Uprkos tome, dostojanstvo LGBTIQ osoba prečesto biva narušeno i ugroženo, a da za to niko ne mora odgovarati. Osjećaj gubitka i nemogućnosti ostvarenja dostojanstvenog života jedna je od najbolnijih emocija sa kojima se nose pripadnici/e društvenih manjina.

Ovim tekstom, kao i svim dosadašnjim, pokušavam prepriječiti put uvriježenom mišljenju i praksi da se LGBTIQ osobama može reći apsolutno sve, šta god kome padne na pamet, i gdje god se nalazili – na ulici, na radnom mjestu, u restoranu i, napose, u komentaru mainstrem portala. Drugim riječima, verbalno uznemiravanje zasigurno je jedan od najučestalijih oblika uzemiravanja kojeg su, nesumnjivo, iskusili/e gotovo svi/e LGBTIQ pojedinci/ke.

Istina, ponekad pomislim da je taj paralelni svijet utješan kutak za nas koji/e se povremeno želimo sakriti i isključiti iz svakodnevnice, učiniti je pitomijom i smislenijom, jer je tamo sve lagodnije, otvorenije i raznovrsnije, pa shodno tome, tu mogu izraziti svoja interesovanja ili se povezati sa ljudima koje bih voljela imati za sugovornike/ice. Vrlo često tako i biva: društvene mreže su odlični prostori za komunikaciju i istraživanje. Međutim, iz tog pluralističkog i necenzurisanog bespuća svako malo me zapljusne val agresivne, destruktivne i otrovne mržnje – u ovome slučaju, konkretno, poznate kao krupan fenomen pod nazivom: govor mržnje.

Ugrubo definirajući, govor mržnje predstavlja verbalno zagovaranje i poticanje mržnje, nasilja, diskriminacije, te izražavanje uvrijedljivih i omaložavajućih sadržaja, kao i ismijavanje, ponižavanje i dehumaniziranje određenih društvenih skupina i njihovih pripadnika/ica. Bez sumnje, LGBTIQ osobe su svakodnevno izložene riziku da postanu žrtvama govora mržnje, nasilja i agresije.

Pozornijim sagledavanjem, vrlo lako se može zaključiti da su prakse govora mržnje na web portalima i društvenim mrežama više pravilo nego izuzetak. Naime, gotovo isključivo, svaka vijest koja se tiče LGBTIQ pripadnika/ica bit će ispraćena uvredama, prijetnjama i ismijavanjem. Odmah se, dakako, nameće pitanje da li je problem samo u komentatorima/icama ili dio odgovornosti preuzimaju i web portali odnosno mediji koji nastoje tobože što neutralnije izvještavati i pisati o LGBTIQ zajednici, ograditi se od zvanične podrške, a istovremeno ne činiti ništa da se istospolna i trans zajednica zaštite od dehumanizirajućih homofobnih i transfobnih komentara. Čini mi se da je odgovor kristalno jasan, te da bi se veliki broj bosanskohercegovačkih portala mogao smatrati saučesnicima u širenju govora mržnje. Razbuktavanje mržnje i promicanje stereotipa je, uostalom, jedna od fundamentalnih odlika većine naših web portala i novina.

Moram napomenuti i to da ovaj krupni fenomen sagledavam iz pozicije pripadnice LGBTIQ zajednice i da me, utoliko više, intimno pogađa, te da ga proživljavam na vlastitoj koži. Priznajem, umorna sam od toga da se pretvaram kako me ne boli to što gotovo svakodnevno čitam i svjedočim zastrašujućim prijetnjama i uvredama. Ljudi obično kažu: Ma hajde, pusti, zar ti je važno šta govori neko skriven iza lažnog imena, neko elementarno neinformisan? To su tamo neki ljudi, daleko, daleko od nas… Međutim, pokazat će se da uopšte nije tako. Najprije, ljudi koji komentarišu i vrijeđaju na društvenim mrežama, svuda su oko nas. Oni/e nisu neki/e tamo – već nerijetko naše komšije/ice, poznanici/e i, na koncu, članovi/ice porodice.

U konačnici, da, boli me i važno mi je. Jer govor mržnje prema LGBTIQ osobama ne tiče se samo mene, nego i onih, mojih prijateljica i prijatelja, koje nikada nisam srela, a koji/e usamljeni/e čitaju kometare i misle: O, povuci se nazad u svoju čahuru. Svijet te ne želi. Svijet je opasno mjesto za tebe.

Između ostalog, zbog odgovornosti prema njima, pišem ovaj tekst.

Bolno i traumatično iskustvo: prepoznati među homofobnim komentatorima/icama na društvenim mrežama svoje komšije/ice, prijatelje/ice iz osnovne/srednje i članove porodice

Ponavljam – ništa me nije moglo pripremiti na osjećaj poraza i bola kada sam među komentatorima/icama ugledala člana moje porodice, osobu iz mog porodičnog albuma, uz koju sam odrastala, sa kojom dočekujemo praznike i koju iskreno volim. To je u mene unijelo nevjerovatnu količinu nemira, a osjećaj da živim u krupnoj laži i da je svaki dan sve teže i teže pretvarati se – postao je snažniji nego ikada. Zaista, kada neko iz vaše porodice javno istupi sa uvrijedljivim komentarom upućenim zajednici kojoj pripadate, to je nepodnošljiv i neopisiv osjećaj.

Ovog ljeta, pred povorku ponosa, na listi homofobnih komentatora/ica prepoznala sam mnogo ljudi sa kojima sam na neki način povezana: preko školske klupe ili preko naziva ulice u kojoj stanujemo.

Gotovo svakog dana na putu do prodavnice, sretala sam mog komšiju i školskog prijatelja iz osnovne. Svaki put bismo se jedno drugome iskreno obradovali. Zbog toga je moje zaprepaštenje bilo iskreno kada sam i njegovo ime ugledala, te kada sam shvatila da je jedan od najživljih komentatora. Psovao je, vrijeđao, mrškao, tjerao iz grada, iz države, sa lica planete. Da bi se što jasnije čuo i da slučajno neko ne bi promašio njegov komentar, svaka objava je bila napisana velikim štampanim slovima i završena sa pet-šest uzvičnika. Bio je toliko iznerviran činjenicom da će se održati povorka, da sam se u jednom trenutku zabrinula za njegovo zdravlje. Zaista, učinilo mi se da se preko granice iznervirao i isforsirao, i da bi mu od tog silnog i glasnog mrškanja i vrijeđanja moglo pozliti, učinilo mi se da se preko mjere uzbudio pa da bi mu čak i srce moglo nastradati. Ne pretjerujem, zaista ne znam da li su toliko vatreni/e bili/e ni najveći/e revolucionari/ke svijeta, koliko je tih dana bio vatren i poletan moj školski prijatelj i komšija u verbalnom uznemiravanju sastavljenom od vrijeđanja, psovanja, izrugivanja. Povorka se sretno završila i obilježila, a mi se još uvijek gotovo svakodnevno srećemo. On me pozdravi srdačno, pun iskrenih simpatija i naklonosti prema meni, a ja se duboko zagledam u njega, pokušavajući vidjeti odaje li njegovo lice ijedan znak neprijatnosti, grižnje sasvjesti, licemjerstva… Pomalo sam i preplašena, ipak, to je onaj isti momak koji je prije samo nekoliko mjeseci, između ostalog, javno napisao: FUJ, SVE VAS TREBA POBIT IZRODI JEDNI!!!!

Tako sam, na primjer, u grupi koja se tiče napuštenih i nezbirnutih životinja, svjedočila raspravi moje komšinice sa nekoliciom nepoznatih ljudi. Rasprava se započela kada su joj dobronamjerni ljudi skrenuli pažnju da je to ko zna koji put u godini dana da daje oglas u kojem poklanja mačiće, i da je očigledno da bi morala sterilisati mačke i mačka za koje tvrdi da su njeni. Moja komšinica se oštro protivila ideji kastracije mačka, a jedan od glavnih izgovora bio je: Šta je? Stvoreni su za to. Zašto da kastriram mačka, nek uživa! Bar nije peder u ova čudna vremena.

Dakle, dobro je – mačak i treba da ide naokolo, mačke i treba da su skotne, mačići treba da se rađaju, da zatrpavaju grupe na društvenim mrežama, na kraju žive nesretno na ulici, gladni, smrznuti, pregaženi, napaćeni, sve je dobro – samo da se nije peder u ova čudna vremena. To je jedan od komentara koji su mi ostali najdublje urezani u pamćenje. Zato što je perfidan. Zato što sam ga pročitala na grupi koja se ne tiče povorke, LGBTIQ zajednice, na koncu, ne tiče se uopšte ljudi. To je grupa o životinjama. Ali, bez obzira, ukorijenjeno homofobno razmišljanje upliće se u sve, a LGBTIQ zajednica je za to vrijeme natjerana da trpi konstantno omalovažavanje i nevjerovatno ponižavanje.

Volio bih da nestanem sa zemlje dok ovo ne prestane – napisao mi je gej prijatelj, misleći na dane uoči povorke. Nevjerovatno, ali da – ni pripadnici/e LGBTIQ zajednice ne dočekuju povorku rasterećeni i relaksirani. Naprotiv, danima se suočavamo sa teškim strahom, iščekivanjem, brigom da li će sve proći u najboljem redu. Istovremeno, na društvenim mrežama proživljavamo tiraniju homofobnih komentartora/ica koji/e se dobro naoštre i najezde na svaku vijest i objavu koja ima veze sa istospolnim i transrodnim pitanjima. Prijetnje se vrtoglavo umnožavaju. Izrugivanja se smjenjuju. Uvrede se gomilaju i ponavljaju. A za to vrijeme, usamljeni/e LGBTIQ osobe bespomoćno drhte nad komentarima, pitaju se otkud toliki bijes, i prepoznaju među komentatorima/icama svoje radne kolege/ice, prijatelje/ice, komšije/ice… Zatvaraju se i povlače u sebe.

Uistinu, zanimljiv je fenomen to kako povorka, koja je inače presudno važna za LGBTIQ zajednicu i koja joj donosi veću vidljivost, ohrabrenje i borbu za ravnopravnost, naposljetku ujedno isprovocira i intenzivniji val govora mržnje i verbalnog uznemiravanja. Naime, povorka i drugi slični veliki događaji, prijeko su važni, između ostaloga, jer nam pokazuju da je mržnja usmjerena prema LGBTIQ zajedinci uvijek tu, podmuklo sveprisutna, ali da se ipak intenzivira i otvara ponajviše u trenucima kada LGBTIQ zajednica dospije u centar medijske pažnje.

Homofobni pojedinici/ke to odmah dožive kao preotimanje prostora koje je tradicionalno posvećeno njima: vijestima o nogometnoj reprezentaciji, dnevno-političkim vijestima iz oba entiteta, i statistikama iz crne hronike. Dva-tri članka iz LGBTIQ svijeta u sedam dana – pa zar to nije nametanje nemoralnih vrijednosti, ispiranje mozga, kvarenje djece?

Zbog toga su najranjiviji/e pojedinci/ke koji/e hrabro i solidarno istupaju ispred cijele zajednice u javni i medijski prostor i zagovaraju bolje i ravnopravnije zakonske odredbe i okvire za sve ranjive i diskriminirane. Naročito suosjećam sa njima i neprestano pokušavam skrenuti pažnju na to koliko nije u redu tražiti od LGBTIQ aktivista i aktivistica, kao i od pripadnika/ica istospolne i trans zajednice, da se naviknu i pripreme na strahovite uvrede i uznemiravanja. Svakodnevno svjedočimo kako na društvenim mrežama upravo oni/e trpe traumatične provokacije i prijetnje, strahovita degradiranja i stigmatiziranja, kako im se dopisuju dijagnoze, vrijeđa porodica, ismijava fizički izgled, srozavaju i potkopavaju vrijedna dostignuća, te se osmišljavaju brutalne i vulgarne dosjetke na račun njihove seksualne orijentacije.

Sve to skupa, trebalo bi predstavljati ozbiljan prekršaj i narušavanje dostojanstva, što dalje znači narušavanje osnovnog ljudskog prava, te bi se, slijedom toga, ova jeziva praksa govora mržnje i verbalnog uznemiravanja morala regulisati zakonskim putem, konkretnim i ozbiljnim sankcijama i zakonima. U suprotnom, obeshrabreni/e pojedinci/ke nikada se neće osnažiti da žive svoje autentične i iskrene živote, a posljedice toga su poražavajuće i uveliko se odražavaju fizičko i mentalno zdravlje.

Opcija: Ograničeno

Ova tema je usitinu obimna i, kako se čini, neiscrpna. Najprije, razlog tome je taj što govor mržnje u online prostoru ne obuhvata sva nelagodna mjesta i neprijatne situacije sa kojima se LGBTIQ osobe susreću na društvenim mrežama i online platformama. Nemoj dijeliti našu fotografiju, nemoj nas označiti, nemoj da nas slikaju zajedno, nemoj da vide da smo na istom mjestu, nemoj mi lajkati svaku objavu, sumnjivo je, nemoj, nemoj… Sve su to bolni detalji sa kojima istospolni/e partneri/ice svakodnevno žive.

Prije nekoliko godina, prijateljica mi je otkrila opciju ograničeno. Rekla mi je: To ti je sjajno. Samo dodaš na taj spisak osobe koje ne smiju vidjeti tvoje objave. Ja tako sve sakrijem od porodice. Hajde, ne stidi se, svi mi imamo takve.

Preoštro i nepromišljeno sam joj odgovorila da je to glupost, da to nikada ne bih uradila. Baš me briga, ničeg se ne bojim, neka gledaju, mislila sam tada.

Danas shvatam da je opcija Ograničeno/Restricted zapravo opcija koju sve LGBTIQ osobe na neki način koriste – na društvenim mrežama i izvan njih. To je, na žalost, riječ koja naše živote blistavo obuhvata i opisuje.

Tekst je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne održava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih država.

 

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

LGBTI.BA – BH LGBTI info portal

LGBTI.ba je prvi news portal namijenjen prvenstveno LGBTI zajednici u Bosni i Hercegovini i njenom informisanju o događajima, aktivnostima i problemima vezanim za LGBTI prava i kulturu.

Urednica
Nejra Agić

Psihološko savjetovanje za LGBT osobe
[email protected]

Pravno savjetovanje za LGBT osobe
[email protected]

Kontakt
e-mail: [email protected]
telefon: +387 33 551 000

Kontaktirajte nas!