Pozvana sam na zabavu. Obukla sam dugu, žutu haljinu, obavezno prisutan dekolte, jaka šminka, dobra frizura sa mnogo lokni i dosta parfema. Htjela sam biti u centru pažnje. Ali nisam ni slutila da će moj prijatelj, koji je domaćin te večeri, svu pažnju i sve komentare pokupiti. Pa, bi bilo uzalud i da sam došla gola.
I tako sam sjela u taksi i stigla do njegove kuće. Zabava je bila u ležernom, koktel stilu. Nikakav kaos, bacanje i ludilo. Večera, pa koktel. Klavir u pozadini sa divnim skladbama i instrumentalima i najvažnije – alkohola je teklo u potocima. Odabrala sam bijelo vino i gledala tko gleda u mene i koga ću zavesti. Prišla sam jednoj djevojci koja se divila mom brošu na žutoj haljini i njenom momku koji se divio mojim grudima, iako je komplimente uputio brošu. Dođavola, uvijek sam sama! Kasnije sam sjela za večeru i jela sve po redu. Kilogrami se još uvijek nisu pojavljivali, osim na pravim mjestima. Guzice i sise, a stomak sam uvlačila ili ga stezala steznikom. Domaćin je bio moj dugogodišnji poznanik, a veliko društvo je bilo izmiješano u nekom nepravilnom rasporedu. Nisam mogla ocijeniti koje vrste je cijela ta zabava. Roditelji, rođaci, braća, sestre, pa cijeli niz dugogodišnjih poznanika, prijatelja i kolega. Nije mi bilo jasno, ali je barem atmosfera bila prikladna, jer su zaista generacije, ukusi i pogledi na život u tom velikom prostoru izuzetno različiti, pa je koktel i večera najbolji način da se to ublaži. Zapravo, da se ublaži ono što je slijedilo.
Objava. Deklariranje. Izjava. Istina.
Taman sam bila ugrabila komad piletine u sosu od sira, a domaćin je ustao i zazvonio kašikom od čašu i skrenuo nam pažnju. Brzo sam progutala i zalila vinom, kao i uvijek, ispravila se i gledala u njega. Pitala sam se, zaista, šta će reći. Ide negdje? Zaručio se? Dobio je novi posao? Djevojka mu je trudna, iako ne znam tko je ta djevojka? Šutjeli smo, gledali i slušali. I onda je izgovorio: Dragi moji, ja sam gej.
Nastupila je mukla tišina. Kao da je netko umro. Prerezana je i pijanistica u dnevnom boravku, pa ni klavira ne bi u tom kobnom trenutku istine. Nakon jedne minute potpune tišine, ponekog zveckanja kašike, viljuške ili čaše odložene na stol, pusti glas majka. K'o da joj umire sin! Dreknu otac, izjavljujući da ga se odriče. Tetke smirivale situaciju vadeći odmah teške tablete zalivene alkoholom koje uvijek imaju u torbama za ne daj, bože slučajeve, a ovaj slučaj je očito u tom kategoriji smrti, nesreće, odlaska u bolnicu, nedostatka para, vjenčanja koja ne možeš podnijeti, sahrana i dženaza… Da! To je bio težak slučaj. Ja sam pila i nastavila jesti dok sam slušala bučan razgovor i diskusiju o tome tko ga prihvaća, a tko ne, da je to prolazna faza, da će naići prava koja će ga izliječiti. Čime da ga izliječi?! Od čega?! Pa, onda sve te bolesti, predlaganja da će mu kupiti auto, stan, ma sve samo da se sabere. Prošla su dva sata, lijekovi proradili i familija otišla pijana i drogirana leći i pustiti da se sve slegne.
Koktel se nastavio, društvo je bilo raspoloženo, ali jedan dio se, ipak, izdvajao. Neki su prerano otišli, neki su se povukli bez pozdrava, a neki, čak, čestitali i hrabrili ga u tom svom otkriću i priznanju, kao da je otkrio Ameriku, a ne da voli kitu. Ja sam pila, jela i šutjela. Cerekala sam se u društvu nekih bezveznih i napaljenih momaka, a onda sam prošetala do pijanistice, koja mi je bila zanimljiva u haljinici boje pudera. Stala sam kraj nje sa čašom u ruci, dok se moja duga, žuta haljina vukla po podu, a kosa padala po ramenima. I šta vi mislite o tome? – upita me. – Ne mislim, odgovorih. Pogledala me u oči. – Zašto bih mislila o tome? Nastavila je svirati pomalo uvrijeđena što ne mislim o njegovoj izjavi. Nastavila je s pitanjima – Većini ljudi to i dalje smeta. Misle da je nenormalno, bolesno i pogrešno. – Draga, ja nisam većina, ni manjina. Ja sam Hainsia i zaista nemam mišljenje i nema potrebe da ga imam. – Jeste li vi lezbejka, Hainsia? – Pa, ljudi me to pitaju iz dva razloga: da me jebu ili da me uvrijede. Koji je tvoj? Ustala je i napustila salu. Prišao mi je domaćin i rekao ustrepereno i uzbuđeno kako mu je drago da sam ostala. Kako sad vidi tko su mu prijatelji. Kako je konačno slobodan i sretan. Saslušala sam ga, nazdravila sam mu i rekla da mi je drago zbog njega. A onda sam ga poljubila i otišla.
Nešto je krivo bilo u cijeloj toj noći. Nešto mi nije odgovaralo. Hrana i piće jesu, ali nešto dublje me zanimalo. Zašto? Zašto termin izlazak iz ormara? U ormare stavljamo stvari. Neke od tih su veoma intimne, neke za oko kuće, a neke poslovne. Neke su i prljave, u seksualnom smislu. Ormar je zapravo simbol naše osobnosti. Zatvoren ormar je od malih nogu za svu djecu uvijek bio mistično mjesto. Na njemu su često dunje koje uljepšavaju njegovu, ponekad, zlokobnu veličinu ili tajnu koju krije ako je zaključan. U ormarima su naše posteljine, a na njima naša tijela koja dijelimo s drugim tijelima. Shvatila sam simboliku. Dokle sam mogla. A onda se upitala šta bih obukla, u simboličnom smislu, kad bih izašla iz ormara. Hrabrost? Ponos? Dostojanstvo? Strah? Stid? Nelagodu? Zbog koga? Izašla bih gola. Ne bih uvlačila stomak, izbacivala grudi. Izašla bih nenašminkana, bez frizure, neokupana i neobrijana. I izašla bih ispred nikoga. Nikome ne bih rekla ništa. Ormar bi zatvorila i legla u krevet. Zašto? Zato što izlazak iz ormara radiš svaki dan, u svakodnevnim sitnicama, obavezama, detaljima i kretnjama u društvu. Izlazak nije objava, naljepnica ni deklaracija koja se nosi na čelu. Izlazak iz ormara je naš svakodnevni izlazak preko kućnog praga, preko razgovora sa mamom, preko granica vlastitog straha ili stida. I kao svi ljudi pored odjeće, obuće i svega moram prvo obući na sebe hrabrost, nadu, radost, snagu i vjeru u sebe i u druge, jer svi izlaze iz nekih svojih ormara. Samo što neki to nikad ne kažu, ne progovore i taj ormar jednostavno nose uz mirisnu dunju koja na kraju, ipak, istrune i usmrdi se koliko god taj ormar zaključan, ulašten i predivan bio…
Piše Hainsia Olindi
Pročitajte ostale kolumne Hainsie Olindi:
Ana Karenjina je bila lezbejka
Stranci u vozu
U potrazi za vječnošću
Pedeset nijansi šljive
A šta ako bih ja radije vidjela vašu ženu u riječi goli, druže Tito?
Kad sa Bogom piješ čaj
U prostranstvu ljubavnog odnosa pasivna strana bude tiho i nenametljivo aktivnija i jača
Parade bijesa i linča
Ljubavnički odnos
Kad zvijezde koriste LGBT osobe
Moje dijete da bude gej?
Šta nas sve vrijeđa?
