Čuli ste i sami ofucane fraze voli sebe, pa će te i drugi voljeti, pa ne znam baš. Možda je i Hitler volio mnogo sebe, ali ispade fatalna ta ljubav po njega. Ili ona Ako te voli, prihvatit će te kakva jesi ili kakav jesi, ma nemoj! Onda bi me moj pekar, koji je veoma seksi, trebao dobro šarmirati kad ujutro u 7 upadnem u ogrtaču, neočešljana, neoprana, neumivena i nenašminkana po vrele kifle, jer će biti svađe u kući što se jučer nisam sjetila kupiti… Laž. Lažu vas i lagali su mene! Većina ljudi želi da se svidi, da bude draga, lijepa i dobra. Većina ljudi nije ono što jest, jer smo prezauzeti kulturom, navikama, i naučenim radnjama.
A sad dolazim na temu o kojoj uvijek i iznova pišem – Ljubav. Idem u kategoriju ponašanja kad uđemo u vezu. Kao da smo ušli u neki program za varenje i kaljenje metala, platine, zlata i kostiju. Evo šta se desilo…
Ležim dotjerana kao uvijek, raskošne platinasto plave lokne mi padaju preko kućne haljine boje breskve sa bijelom čipkom, teško našminkana i naparfemisana. Takva sam uvijek! Zazvoni zvono, uđe prijateljica Zuhreta na vrata, ja zinuh gledajući u ženu i dreknuh: Šta su ti to napravili?? Ona koketno zabaci dugu kosu boje meda, pokaza lice koje rijetko kad šminka u punom sjaju i haljinu boje indiga, sa nekim svjetlucavim kamenjem. Odgovorila mi je da se sredila za novog momka. Hainsia, On je Savršen!!! Izlaze večeras, došla je sa mnom da popije viski s ledom i da malo otračamo. Nasula sam pića i sjele smo i nakon sat vremena je došao Savršeni po nju. Auto je parkirao, a ona elegantno izašla iz kuće kao osoba koju ne poznajem. Ona se sredila za novog momka. Ona se sredila. Ona se… Promijenila.
Nisam mogla odoliti da ne napišem tekst.
Kad bi imala uređaj koji mijenja moje partnere, bi li ga upotrijebila i izbrisala sve njihove nedostatke i dodala sve ono što želim? I još strašnije bi li smjela dati njima u ruke taj uređaj sa punim povjerenjem da me neće promijeniti? Najveća pogreška koju gotovo svi radimo je naša promjena na početku veze! Još gore ako ta veza nije trajala i nastala iz prijateljstva, poznanstva ili viđanja na zajedničkim mjestima, pa se onda barem otprije znate i imate kakvu-takvu predstavu u koga se zaljubiste. Ono što je Zuhreta napravila radi mnogo ljudi… Transformiraju se u robote. Ona nije onakva, ona ne nosi štikle, ne priča tiho, ne pije jednu čašu viskija, već pola boca, ne farba svoju kosu, ne nosi tešku šminku i ne oblači se u haljine koje su za crveni tepih. Ona se sredila za momka! Ima ono pitanje u komšiluku, kući, mahali kad prođeš u najboljem izdanju: A kome si se to ti tako sredila? Zar moram nekome? Zar je sređivanje samo ritual za druge? Osjećala sam se pomalo poraženo, možda su ljudi ipak u pravu. Tražim čitav život savršenog partnera, vjerujem kako tiho u nama leži ta nada da postoji netko savršen za nas. I zato, na samom početku, pravimo kobne greške potencijalno dobrih veza ili čak ljubavnih odnosa na duže staze. Pravimo nasilno drugačiju verziju sebe, poboljšanu, a ako nisamo takvi uistinu, brzo se fasada počne raspadati. Koliko će moja Zuhra izdržati, a da ne drekne? Da izađe nenašminkana? Da bude ono što jeste, pa da njen partner zbunjeno upita: Kako si se toliko promijenila? Ma, čovječe, uvijek je bila takva, samo žena ne može više! I tu počinje drama i postavi se pitanje koje sam napisala na početku: Voli li nas kakvi jesmo? i Volimo li mi sebe, pa će nas drugi voljeti? Zar je jedini razlog da voliš sebe da bi te drugi voljeli? I kakvi to zapravo jesmo da treba netko da nas voli takve kakvi jesmo? Nekad sam i sama bila takva. Na početku svake veze sam pazila na sve. Moja sređenost je uvijek bila ista, ali mijenjala sam boju glasa, smijala se tiše, bila sporija u pokretima, pila bezvezne likerčiće, smijala se na glupe viceve, bila odmjerena, preplašena i nadasve lijepa i dobra i puštala da drugi vode riječ, jer sam vjerovala da trebam biti u najboljem izdanju da bi bila voljena. Koja patnja, koje licemjersvo i koje laži. Druga greška je što i našim partnerima i partnericama dajemo kvalitete koje možda nemaju. Zaljubljenost je takva. Ne vjeruješ da i oni imaju razne mane. Da postoje duhovni, psihički, intelektualni, kulturni i moralni nedostaci.
Dok se Zuhreta lagano opuštala u svojoj vezi, bila malo glasnija nego inače, malo drskija, malo pijanija, malo vulgarnija i nadasve, malo više Zuhreta, a manje neka Svilenkosa koja spava na perju. Veza se počela raspadati, ispričala mi je u prolazu dok smo, u istoj samoposluzi, kupovale šampone. Znala sam. Očito on nju ne voli takvu kakva jest ili je ona ta koja voli sebe i traži da je vole onakvu kakva jest? U ogromnoj kozmetičkoj samoposluzi, šetam gurajući kolica prepuna stvari za vanjsku ljepotu. Šetam lagano, u baršunastoj haljini boje limete, šiške sam podigla, oči mi dolaze do izražaja, a na usnama mi blista novo sjailo, maleni, potpuno nevidljivi smiješak mi prelazi preko lica dok podsjećam na savršene, elegantne, odmjerene Stepfordske Supruge. Ne smijem se ja Zuhreti, ona će naučiti s vremenom ono što sam naučila i ja. U ljubavnim odnosima nema Savršenog i Savršene, a i da ima, nije li to malo dosadno? A drugo i najvažnije o ljubavi – ona je umjetnost gdje i najoštećeniji, najprljaviji, najlošiji original vrijedi mnogo više od savršene kopije.
Piše Hainsia Olindi
Pročitajte ostale kolumne Hainsie Olindi:
Ana Karenjina je bila lezbejka
Stranci u vozu
U potrazi za vječnošću
Pedeset nijansi šljive
A šta ako bih ja radije vidjela vašu ženu u riječi goli, druže Tito?
Kad sa Bogom piješ čaj
U prostranstvu ljubavnog odnosa pasivna strana bude tiho i nenametljivo aktivnija i jača
Parade bijesa i linča
Ljubavnički odnos
Kad zvijezde koriste LGBT osobe
Moje dijete da bude gej?
Šta nas sve vrijeđa?
Hainsia Olindi: Šta bih obukla kad bih izašla iz ormara?
Ponos i predrasude
Žrtve vlastite seksualne orijentacije
Prekrivač samoće
Prohujalo s vihorom
Nije bolest sve što boli
Vaše i naše i moje veliko mišljenje
Nevinost
Priča sa titanika
