Od svih ljubavnih trokuta, duplih obitelji, zlostavljanja žena, nasilja u kući, alkoholizma pa čak i ubojstva bračnog druga, čini mi se da nikad nisam naišla na toliko zgražavanja kao u temi braka gdje muž ima ljubavnika. Oh… Kako je to ponižavajuće. Kako je to bolesno. Kako je to stravično. Ma na Balkanu se sve i može nekako oprostiti, ali da muž jedne žene koja mu je djecu rodila, kuću čistila, hranu pravila i svekrvu pazila ima muško sa strane? Pa, kako sudbino kleta! Da šamara tu ženu s vremena na vrijeme, nekad mu se omakne, rekli bi. Naravno, ima tu i glasnog neodobravanja, dreke i prijetnji razvodom, ali većinom se sve slegne do sljedećeg šamara, šake ili noge u glavu. One koje prežive takav brak su gospođe, prave žene, a ne ove kurve koje se za takve sitnice danas odmah razvode. U slučaju prevare muža sa nekom kurvom ili ženom, ili ženom nekog drugog muža. Pa sudbina je i to! Mora sebi muško dati malo oduška. Pa neće samo sa svojom ženom spavati čitav život! Nije papučar! Onda i kad žena sjekirom raspolovi mužu glavu ili ga zbode u srce jer taj muž ima za kafanu i kurve, a njoj ne da dinara da djeci kupi hrane, pa stvarno je prekardašio. Pa nije se čuditi! Da je samo dao i njoj para da goji djecu u miru, ne bi mu se to dogodilo! Pa, žena koja umjesto trosatne kafe sa komšinicom zapravo spava s njom ne diže toliku buku. Boga ti neka se opuste, pa čiste i jebu se oko djece, ručka, kuće i muža čitav dan. Bolje da se pomaze, nego da se kurvaju po gradu i kafanama, ako već moraju! A najveći uspjeh jednog pravog muškarca koji izaziva potajno divljenje slabih žena i alfa mužjaka je kad frajer ima duplu obitelj. Pa, to je reći muško! Dvije žene! Dvije kuće! Petero djece! U dva grada, ali ipak češće u dvije države… Pa, to je aga! Paša! Šeik! Ma, Sulejman Veličanstveni!
Ali muž, žena i njegov ljubavnik. To je neoprostivo. To treba iz puške ubit! Kako? Što se kog kurca ženio ako voli muškarce? Što je ne vara sa drugim ženama ko i svaki normalan muškarac? Pa, vidi li on koliko je lijepih žena oko njega. Što se ne bavi kuglanjem? Kladionicom? Kafanom? Švalerancijom? Javnim kućama i tamo se ne ispuše? Što je ne išamara malo, da se zna ko je gazda, pa bi se i ona smirila, ne bi on išao muškarcu da ga jebe! A i ona, kakva je boga ti da je muško bolje od nje?
Zašto se gej muškarci žene? Milion je razloga i svima su poznati. Očekivanja, obitelji, zavaravanje, laganje, obmana samih sebe, pritisak društva, vrijeme je za ženidbu, ucjene ove ili one vrste, produžetak loze i nasljedstvo, a i normalno je da se momak u nekim godinama skrasi… I obave to. Nađu neku ženu, jer žena naravno svugdje ima. Nađu se, dogovore se, zaljube se ili barem to liči na ljubav. Ona možda ne zna, možda zna i možda je nije briga jer je i ona pod istim pritiskom. Samo neka je muško, pa i da jebe muško pored nje, nek se ona uda i riješi familije koja se na vrh glave popela sa pričom o godinama i udaji. Ima i toga. Ono što otežava sve situacije bilo kakve prevare i afere je prisutnost ljubavi. Kad nekoga istinski voliš takve stvari zadaju bol. Kad muž voli svoju ženu i zna da ona ipak ne pije samo kafu kod komšinice, to boli. Patetično je, ali je tako. Kad žena voli svog muža, a zna da on ima niz drugih žena pored nje, iako je ona prva, njeno mjesto je mjesto bola. Pa, šta vrijedi ako je prva? Kad žena zavoli svog muža, a on svoju ljubav može dati jedino svom ljubavniku, dok ona ima prezime i status gospođe. Šta to na kraju vrijedi? Djeca koju imaju? Kuća u kojoj žive? Predstava koju igraju? Ne vrijedi. Tko je uopšte svemu tome kriv? Tu je kriva ona strana koja zna. Koja se provlači kroz život neogrebana, nepovrijeđena i neoštećena, praveći od ljudi svoje maske, paravane i zavjese. Praveći od svog života predstavu za sve druge, dok se u garderobi drhtavo presvlači, nabrzinu izmjenjuje poljupce, dodire i nešto nalik na ljubav. Ljubav sa svojim pravim strastima i požudama. A tanka linija crvene zavjese ih dijeli od samih sebe, drugih i čitavog svijeta. Obična tanka zavjesa koja krije kukavice, a ne slabiće. Slabost i kukavičluk su bitno različiti. Slabić je čovjek koji nešto ne može, a kukavica može, ali radi u strahu da ne bude uhvaćena, zgažena i otkrivena, pa se krije iza tankih slojeva i krhkih maski koristeći ljude kao kao pomagače, sudionike i pijune u čitavoj toj predstavi prekrivenoj tankom crvenom zavjesom, dok publika ipak čuje i zna, čak i kad ne vidi.
Tanka poput moje crvene haljine koja leži na podu, dolazi zora, ona spava. Bila sam joj ljubavnica, noć prije njene udaje. Gledam je i zamišljam njen život koji je čeka, život kojem je rekla Da, a pritom će raditi sve ono čemu drugi govore Ne. Ustajem i navlačim haljinu, ulazim u visoke crne cipele i krećem iz sobe koju smo unajmile u samom centru grada. Pogledala sam se kao i uvijek u ogledalo i zaključila: prvo ste momak i djevojka, pa muž i žena, ali samo jednom odnosu je društvo dalo ime ljubavnik i ljubavnica. U onom gdje nema ljubavi oslobođene svega. U odnosima poput ovih. I poput svih ostalih nalik na ovaj odnos. Otvaram vrata, a ona se budi. Hainsia? Okrećem se. Zar nećemo piti kafu? Doručkovati nešto? Još malo se maziti? – Ne. Nećemo. Blago se nasmijala i okrenula na jutarnjem svjetlu i izgovorila ono što se govori kurvama, ljubavnicima, zabranjenima, nedostojnima, povremenima, nepotpunim – Volim te, Hainsia. – Znam da me voliš, ljubavi. Volim i ja sebe i tražim nekoga da zajedno volimo mene. Zatvorila sam vrata i nikad se više nismo vidjele.
Hainsia Olindi
Pročitajte ostale kolumne Hainsie Olindi:
Ana Karenjina je bila lezbejka
Stranci u vozu
U potrazi za vječnošću
Pedeset nijansi šljive
A šta ako bih ja radije vidjela vašu ženu u riječi goli, druže Tito?
Kad sa Bogom piješ čaj
U prostranstvu ljubavnog odnosa pasivna strana bude tiho i nenametljivo aktivnija i jača
Parade bijesa i linča
