Nek’ se ljudi vole

Piše: Azem Kurtić

U LGBT skupini slova, najmanje se govori o slovu “B” koje označava biseksualnost. “B” podrazumijeva fizičku, emocionalnu i seksualnu privlačnost prema osobama oba spola. O njoj gotovo da se i ne govori, a čak i unutar same LGBTI zajednice postoji stigma prema biseksualnim osobama. Zbog toga smo odlučili razgovarati sa biseksualnim muškarcima, iz jednog prostog razloga – iste nas brige muče.

Zbog zaštite privatnosti, naše sugovornike ćemo zvati Hamo i Soso. Hamo je iz malog grada na sjeveru zemlje. Soso je također iz malog mjesta, na istoku Bosne i Hercegovine. Dominatni patrijarhat nas sve uči heteronormativnosti i uči nas da je sve osim heteroseksualnosti pogrešno.  Za početak, obojicu smo ih pitali da li je pritisak sredina u kojima su odrastali imao utjecaj na otkrivanje njihove seksualnosti. Hamo kaže: “Kada sam sebe prvi put uhvatio da ‘mjerkam’ muškarce, mislio sam da je to toliko pogrešno. Bio sam zbunjen jer su mi se dopadale i žene i muškarci. Stari mi je često govorio da gej muškarce treba voditi hodži. Zamislite odrastanje u takvom okruženju i otkrivanje sebe. Na svu sreću, internet mi je mnogo pomogao, jer sam barem mogao da saznam ono što nisam nikada smio pitati.”

Soso je, ipak, imao drugačije iskustvo: “Oduvijek mi je bilo normalno što volim vidjeti i muškarca i ženu koji dobro izgledaju. Odrastajući sam shvatio da su mi obje strane privlačne, a budući da sam se uvijek razlikovao od sredine u kojoj sam odrastao, nisam nikada sebi dopustio da na mene utječe na bilo koji način. Sjećam se da sam, kada sam dobio dopuštenje roditelja za izlaske, prvi put izašao sa silnom željom da poljubim muškarca. Bez ikakve seksualne želje, čisto radi eksperimenta. Na kraju te noći sam i poljubio muškarca, a ujutro sam se probudio bez da me je bilo sramota ili da sam imao grižnju savjesti.”

Porodica bi me se odrekla

Nakon što su postali svjesni svoje seksualne orijentacije, postali su svjesni i činjenice da bi mogli postati meta ogromne količine mržnje koja se ispoljava prema LGBTI osobama. Zbog toga su morali pažljivo birati kome će se autovati. Porodice ne znaju za njihovu orijentaciju, a Hamo kaže da im nikada neće ni priznati. “Od mene se očekuje da imam porodicu”, nastavlja Hamo, i dodaje: “To je tako veliki pritisak, da sam spreman oženiti se i postati otac, iako bih možda svoj život volio provesti s muškarcem. Mislim da bi me se porodica u tom slučaju odrekla.”

“Ja uopće nemam potrebu da se nekome autujem. U jednoj mjeri je to zbog straha, ali više zbog toga što smatram da ljudi ne trebaju znati s kim se volim i šta radim u svojoj sobi. Nisam nikada ni porodici otkrio šta sam, a veliki plus u svemu tome je što moja porodica misli da ne trebam imati djecu jer sam i sam još uvijek jedno veliko dijete”, kaže Soso.

Obojica su složna oko jedne stvari – LGBTI osobe nisu ravnopravni/e članovi/ice ovog društva i da do ostvarivanja pune ravnopravnosti mora proći još dosta vremena.

Soso misli da je strah od nepoznatog jedan od razloga homo/bi/transfobije. Također misli da religija igra veliku ulogu. “Ne znam da li ste vi primijetili, ali gdje god se religija u velikoj mjeri poštuje, tu je i homofobija izraženija. Kada bi ljudi samo malo više otvorili oči i shvatili religiju na pravilniji način bilo bi mnogo bolje. Ne kažem da je religija pogrešna, nego da se pogrešno tumači.”

Mikroaktivizam – iskoristi priliku

Niti jedan od njih nije direktno umiješan u aktivizam, ali obojica se bore za sebe i svoja prava onda kada se za to ukaže prilika. “Dosta mojih drugova su homofobi, pa kad sam s njima često čujem negativne komentare vezane za gej muškarce. Od toga da su više žene nego muškarci, pa do toga da ih treba tući na svakom koraku i vratiti ih na pravi put. Tu pokušam uskočiti i objasniti da homoseksualnost nije bolest i da se ne može liječiti, te da se tu ne radi o utjecaju Amerike i drugih stranih sila”, kaže kroz smijeh Hamo. “Kod nekih od njih vidim da pali to što govorim, kod nekih ne, ali sve dok svaki od njih ne bude načisto, ja im neću reći da volim i žene i muškarce”, dodaje.

“Kada čujem neke negativne komentare od osoba s kojima sam, a odnose se na LGBTI osobe, samo kažem ‘nek’ se ljudi vole’. Na svaku njihovu negativnu rečenicu kažem isto”, završava Soso.

Freud je govorio da smo svi/e biseksualni/e, a Alfred Kinsey je putem svojih izvještaja i tzv. Kinseyeve skale, nastojao opisati seksualnu historiju osobe i epizode njihove seksualne aktivnosti u određenom periodu. Kinseyeva skala ide od 0 (ekskluzivno heteroseksualan_a) do 6 (ekskluzivno homoseksualan_a). Njegovo istraživanje je dokazalo preovladavanje biseksualnosti – rad iz 1948. godine, Seksualno ponašanje muškaraca, pokazuje da je “46% muške populacije imalo heteroseksualne i homoseksualne odnose ili su reagirali na osobe oba spola tokom svog odraslog života”. Mi na kraju ponavljamo izjavu našeg sagovornika: “Nek’ se ljudi vole!”

Komentari

komentara