Piše: Selma Kešetović
Foto: SOC
U opuštenoj proljetnoj atmosferi u subotu, 12. maja, održana je promocija slikovnice Moja dugina obitelj koja je nastala u produkciji udruženja “Dugine obitelji” iz Zagreba. O slikovnici i njezinom iznimno bogatom životu nakon objavljivanja govorili su Danijel Martinović i Ivo Šegota, a gošća je bila i Marina Štambuk, jedna od autorica knjige Ja nisam gej mama, ja sam mama.
Ivo je otvorio druženje prisjećajući se početaka priče kada su se, kao neformalna grupa, počeli/e okupljati u okviru jednog od projekata Zagreb Pridea, a registrirali/e su se tek prošle godine. Slikovnica je njihov prvi projekat, i s obzirom na te okolnosti, imali/e su veliku dilemu oko toga kako ju finansirati. Zahvaljujući donacijama članova/ica, ali najviše Francuskoj ambasadi u Zagrebu, prvi tiraž od 500 primjeraka ugledao je svjetlo dana. Ivo Šegota je napisao tekst, a slikovnica prikazuje život dviju obitelji – jednu sa lezbijskim parom i sinom, i drugu sa gej parom sa kćerkom, a priče se spajaju na velikom druženju u parku. Slikovnica se javila kao realna potreba istospolnih parova sa djecom – željeli/e su slikovnicu koju mogu dati svom djetetu, a koja oslikava obitelji u kakvim oni/e žive. I ne samo to – likovi su inspirani stvarnim osobama. Mame koje vole da prave palačinke u kuhinji su doista rekle da to vole raditi sa svojim djetetom, ali je slikovnica dobila kritike na račun stereotipnog rodnog prikazivanja – mame u kuhinji, a očevi na ramenima nose sina. Autori su naglasili da će iduće slikovnice uključiti raznovrsnije likove, recimo osobe sa invaliditetom, kao i da će voditi računa o boljem rodnom predstavljanju.
Budući da je slikovnica prva takvog tipa u Hrvatskoj, odmah je izazvala polarizaciju javnosti. “Meni je zanimljivo to što su ljudi komentirali slikovnicu bez da su je uopće pročitali ili vidjeli o čemu se radi”, rekao je Ivo. Onda se dogodio izraz mržnje u Kaštelima kada su na dječijem karnevalu radikalni desničari zapalili slikovnicu kao simbol zla u društvu. Danijel Martinović, pak, kaže da su dnevno dobivali/e preko 60 mailova i narudžbi za slikovnicu, a ono što je posebno ohrabrujuće je da je na jedan hate mail pristizalo deset mailova podrške. Radikalni desničari žele da stvore sliku da su oni ti koji govore u ime Hrvatske i katolika/inje, ali u stvarnosti nije tako. Čak i BBC napravio priču o slikovnici, upoređujući stanje u Hrvatskoj sa stanjem u Velikoj Britaniji sedamsedetih godina prošlog stoljeća kada su homoseksualni likovi ulazili u nastavni program i dječije knjige. Popularnost je donijela još jedan tiraž, sada u hiljadu primjeraka, a očekuje se da će idući biti u tvrdom povezu.
Priča tu nije stala. Nisu samo desničari u Hrvatskoj reagirali, nego je i srbijanski ministar za inovacije Nenad Popović nedavno reagirao na svom Twitteru, “zabrinut” za natalitet ukoliko se gej slikovnice budu uvozile iz Hrvatske. Ana Brnabić, premijerka Srbije koja je autovana lezbijka, oštro je reagirala na ministrovu izjavu, napominjujući da nije bitno ko je koje vjere ili seksualne orijentacije, nego su bitni stvarni problemi koje narod ima. Da li će reakcija doći iz naše zemlje, ostaje da se vidi.
Lamija Begagić, moderatorica ovog druženja, pitala je goste da li je slikovnica ikada bila promovirana samo među djecom i da li je moguće da bude dostupna u vrtićima. Ivo je rekao da su održali promociju u dječijoj knjižnici i da je to bilo najbliže promociji sa djecom. Za vrtiće, kao i za nastavni program, moraju da dobiju odobrenje ministarstva, za koje nisu aplicirali. To im je u planu za iduću godinu.
Marina je govorila o knjizi Ja nisam gej mama, ja sam mama koja sabire iskustva roditeljstva istospolnih parova u Hrvatskoj. Njihove obitelji ne razlikuju se od heteroseksualnih obitelji, a problemi i odnosi su isti. Mnogi/e u Hrvatskoj su mislili/e da će proći mnogo vremena dok istospolni parovi ne budu imali/e djecu, ali u vrijeme kada je donesen Zakon o registriranom partnerstvu osoba istog spola u Hrvatskoj, već su postojale istospolne obitelji sa djecom. Uglavnom su to djeca iz heteroseksualnh obitelji koja su ostala kod majke, a majka je sada u istospolnom partnerstvu. Pretpostavlja se da i gej muškarci imaju djecu, ali još nema slučajeva da su javno govorili o tome. Put do usvajanja djece iz registriranog istospolnog partnerstva je još uvijek vrlo trnovit.
Na kraju, ništa nije ravno djetetovoj radosti kada dobije slikovnicu koja prikazuje obitelj u kakvoj ono živi. Reprezentacija je veoma bitna, a i mnogi heteroseksualni parovi žele da kroz slikovnicu razgovaraju sa svojom djecom o svojim LGBT sugrađanima/kama. Ukoliko ste i vi među njima, slikovnicu možete preuzeti i elektronskim putem na adresi https://www.dugineobitelji.com/slikovnica/.
