Piše: Dalibor Tanić
Kroz svoj Specijalni izvještaj o pravima LGBT osoba u BiH, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH posebno je analizirala pitanja istopolnih zajednica u BiH. Dok su mnoge države napredovale u posljednjih nekoliko decenija, postepeno izjednačavajući prava heteroseksualnih i istospolnih zajednica, BiH je tek na početku. Predstoje velika borba i rad na promjeni postojećih zakona i izradi novih.
Postojeća zakonska regulativa
U zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, odredbama porodičnih zakona na nivou entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, uređeni su porodično-pravni odnosi između bračnih supružnika. Odnosi između bračnih supružnika proizvode određena prava i obaveze, a najznačajniji su lično-pravni, ekonomsko-socijalni i imovinsko-pravni.
Kroz analizu sva tri zakona, uviđamo da je različitost spolova najbitniji osnov za sklapanje, i na kraju krajeva, formalno-pravno prihvatanje braka.
Sva tri porodična zakona u nekom od članova obavezno preciziraju da je brak “zakonom uređena zajednica muškarca i žene”.
Kako smo već pomenuli, razlika između spolova je zakonski uslov za punovažnost braka. Ovo također važi i za postojanje vanbračne zajednice.
“On izražava društveni, vrijednosni i moralni stav društva da je brak ili vanbračna zajednica namijenjena isključivo osobama suprotnog spola”, stoji, između ostalog, u Izvještaju.
Međutim, razvojem pravnog sistema, dodaje se još u Izvještaju, većina evropskih država napušta tradicionalnu definiciju braka, čiji je osnov različitost spolova. One kroz svoje pravne norme definišu i nove oblike životnih zajednica, tačnije, pravno omogućuju registrovanje istospolne zajednice, izjednačavajući ih sa heteroseksualnim supružnicima u pogledu ostvarivanja prava i obaveza.
Za razliku od evropske pravne prakse, Bosna i Hercegovina, odnosno njeni entiteti, još uvijek nemaju zakonsko rješenje koje bi parovima omogućilo registrovanje životne ili istospolne zajednice, što za posljedicu ima uskraćivanje ostvarivanja niza prava, prvenstveno imovinskog, prava na nasljeđivanje, ostvarivanje zdravstvene zaštite itd.
Primjeri iz susjednih država
“Čini se neophodnim da vlasti u Bosni i Hercegovini treba da poduzmu konkretne mjere i radnje i donesu adekvatna zakonska rješenja koja bi regulisala pravo na registraciju istospolnih zajednica”, stoji u Izvještaju.
Ukoliko bi se, kao u većini drugih zemalja, donio poseban zakon koji bi propisao ovo pravo, postavlja se pitanje na koji način bi najbolje bilo regulisati ekonomsko-socijalne i imovinsko-pravne odnose između istospolnih partnera?
“Regulisanje ovih odnosa od posebnog je značaja jer je nesporno da zajednica života, bilo bračna, vanbračna ili istospolna, podrazumijeva i ekonomsku zajednicu partnera, pa samim tim proizvodi i imovinska dejstva u pogledu prava na uživanje zajedničke imovine, nasljeđivanje imovine i penzije, ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu, itd”, kaže se u Izvještaju.
Za razliku od BiH, zemlje u okruženju su napravile pomake po pitanju istospolnih zajednica.
U Republici Hrvatskoj je donesen zakon kojim se reguliše zajednica života lica istog spola. Radi se o Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji je na snazi od 5. augusta 2014. godine. Ovaj zakon je usvojio Hrvatski sabor sa 89 glasova “za” i 16 glasova “protiv”. Na taj način su, pored bračne i vanbračne zajednice koje su regulisane Obiteljskim zakonom, priznati i životno partnerstvo i neformalno (de facto) životno partnerstvo kao zajednice koje predstavljaju porodični život. Praktično, to znači da se obje porodične zajednice, (van)bračna i (neformalno) životno partnerstvo, tretiraju na jednak način.
U Republici Srbiji, u okviru projekta koji nosi naziv Borba protiv diskriminacije i izgradnja kulture tolerancije putem dijaloga, pravnih reformi i praćenja diskriminatorne prakse, kojeg je realizovao Centar za unapređenje pravnih studija iz Beograda, sačinjen je model Zakona o registrovanim istospolnim zajednicama. U modelu zakona, registrovana istospolna zajednica, odnosno registrovano partnerstvo, definiše se kao zajednica života dva punoljetna lica istog spola, koja su registrovala svoj građanski partnerski odnos pred nadležnim organom javne vlasti.
Preporuka ombudsmena
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine naglašavaju da suština zaštite prava LGBT osoba ne bi trebala biti u formi, jer nije bitno kojim će zakonskim propisima prava ovih osoba biti regulisana, već da ta prava budu priznata u jednakom obimu i proizvode ista pravna dejstva kao i kod bračnih partnera.
Postoji i mišljenje da bi se već aktuelna zakonska rješenja koja se primjenjuju, a kojima se regulišu imovinska prava i obaveze bračnih supružnika, mogla adekvatno primijeniti i na imovinu partnera u istospolnim zajednicama.
“Samim tim, partnerima iz ovih zajednica potrebno je osigurati da mogu raspolagati sa zajedničkom (partnerskom stečevinom) i posebnom (vlastitom) imovinom”, stoji u Izvještaju.
Donošenjem adekvatnih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini, stoji još u Izvještaju, u velikoj mjeri bi se doprinijelo da LGBT osobe napokon postanu “vidljive” u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, što bi spriječilo njihovu daljnju stigmatizaciju i diskriminaciju.
